Košarkaš Denvera je procenio da mu je od (patriotskog) lova za zlatnu medalju na šampionatu Starog kontinenta važnije da se, u skladu sa klupskom direktivom, što bolje pripremi za novu NBA sezonu, u kojoj treba da napravi novi iskorak u igračkoj karijeri i obezbedi još jači ugovor u najjačoj ligi sveta.

Ma kako nam ova odluka 22-godišnjeg Somborca teško pala i delovala kao sebični nepatriotski odgovor na Saletov poziv pod zastavu, ne treba biti previše kritičan prema Nikoli Jokiću. Njegov stav treba pre svega posmatrati u kontekstu vremena u kojem živimo. Stvari su se jednostavno mnogo promenile u odnosu na sedamdesete i osamdesete godine prošlog veka, kada je igraču bilo nezamislivo da odbije poziv u reprezentaciju.

Danas kada su evropski košarkaši probili ogradu oko NBA lige, za njih su klupske karijere u SAD i ogromne sume novca koje dobijaju ugovorima važnije od igranja za državni tim. Jokić je, da podsetimo, prošle godine bio član srebrne selekcije „orlova” na Olimpijskim igrama u Riju, ali su ga na selektorov spisak lansirale igre u dresu Nagetsa, a ne prethodni nastupi u Megi.

U Denveru će, po sadašnjem ugovoru, u sezoni 2017/2108. zaraditi 1.475.000 dolara, ali će mu dobra naredna sezona garantovati finansijski daleko isplativiji novi ugovor. Zato, makar teška srca, moramo razumeti Jokića. Od njegovog odsustva sa EP daleko veći problem je to što će logiku asa Denvera verovatno prihvatiti i drugi, konkretno Miloš Teodosić i Bogdan Bogdanović, koji odlaze u NBA. Zato Nikolino „Jok, Srbijo” nije samo problem za jedno veliko takmičenje.