Prošlo je tačno dve godine otkako je u vampirsko doba noći posečen stari hrast kod Savinca zbog izgradnje dela autoputa Ljig-Preljina. Bio je star 600 godina, bio je zapis, odnosno, bio je osveštan i narod je dolazio pod njegovu krošnju kada je imao neku muku.

Pre tri godine, baš u ovo vreme, pitala sam da li u Srbiji postoji čovek čija će ruka zabiti testeru u njegovo stablo i ubiti ga? Nije bila jedna, već šest! Sekli su ga tajno, dok je narod spavao. Sat i po im je trebalo da ga obore. Jedan od njih priznao je da nikada nije sekao tako veliko drvo.

Prošle godine, Miliša Nikolić, predsednik MZ Savinac, koji je godinama vodio bitku za to drvo, rekao je za „Alo!”, jedini medij koji se i dalje seća hrasta, da su njegovo stablo i granje još razbacani svuda po okolini i da trunu. Trunu i sad. I nastaviće tako.

Sad sam završila razgovor sa Milišom. Prenosim vam ga u celosti. Kao opomenu da se trgnemo.

Ako smo uspeli da zaboravimo važno nam drvo, čiji je život započeo u vreme kada kao pojedinci nismo bili ni u vekovnom planu bitisanja na ovoj planeti, onda ćemo uspeti da zaboravimo sve!

„Teško je bez starog hrasta! Eno ga, i dalje truli. Jedan deo u crkvenoj porti, a drugi na kamenolomu. Koga danas interesuje hrast? Vas i mene. Obični ljudi sve su zaboravili. Narod ide kao pijan. Vladaju besparica, suša. Ko se još seća da je postojao jedan divan hrast. On je sada ogledalo Srbije! Simbol vremena u kojem smo. Mnogo je tužna ta priča. Imao je u krošnjama prirodni krst, koje su grane napravile. Nemam više šta da kažem. Zdravo."