Iako se sa distance mnoge političke pojave jasnije vide i sagledavaju, i sam boravak u Srbiji omogućuje da se štošta uoči i razjasni.

Jasno je, kada se pogledaju skorašnja dešavanja u vezi sa inicijativom za promene Ustava, da se srpska opozicija i dalje bavi sobom, umesto da svojim delovanjem ukazuje na propuste vlasti i gradi poziciju za neke buduće izbore. Najnoviji konflikt između pokreta Saše Jankovića i Demokratske stranke dokaz je da se opozicija još uvek nalazi u stanju sveopšte razjedinjenosti i bezidejnosti. To nije dobro ni za njih, ni za državu, ali ni za vladajuću stranku.

Istina je da ovakva opozicija omogućuje Srpskoj naprednoj stranci mirnu i bezbednu vlast, ali je isto tako istina i da opozicija bez ideje može da uljuljka strukturu na vlasti. Ništa tu nije ni neobično, ni senzacionalno: većinu današnje opozicione scene čine istrošeni igrači koji su na izborima dobili višestruko manje glasova od Belog Preletačevića; bez pojave novih lica, novih ideja i novog programa – jednostavno, dok ne počisti svoje dvorište, opozicija nema šta da traži.

Drugi utisak je da političko pisanije po internetu i društvenim mrežama sve više gubi smisao: jedni nekritički napadaju sve što vlast radi, dok drugi nekritički podržavaju sve što vlast radi. Takvo botovsko nadmetanje liči na utakmicu Partizan-Videoton: puno „strateških“ zamisli i koncepata, a u konačnom ishodu - golova nema. Tviter je postao mesto besmislenih prepucavanja; drago mi je da sve manje pišem o srpskoj politici na ovoj mreži, jer šta god napisali, uvek će se naći neko, sa jedne ili druge strane, da besmisleno kritikuje stav koji ste izneli.

Treći utisak je da je na ulicama Beograda sve više turista, da se sve češće čuju različiti svetski jezici: to me raduje, jer pokazuje da Beograd ponovo postaje deo sveta. Trend privlačenja turista treba nastaviti, a bilo bi korisno pokrenuti i nove inicijative za brendiranje Srbije kao atraktivne turističke i investicione destinacije: imamo mnogo toga u našem dvorištu što možemo da pokažemo i ponudimo. Treba razmišljati i o okruženju: ako mogu Slovenci da u susednoj Hrvatskoj stave reklamu za Postojnsku jamu na vozić koji vozi po Labinu, možemo i mi da promovišemo ono što imamo na još bolji i još efikasniji način. Ima i mogućnosti i prostora da se deluje.

Na kraju ovonedeljne kolumne i jedno vrlo lično zapažanje: proputovao sam prethodnih dana kolima Mađarsku, Sloveniju, Istru... Svuda smo bili domaćinski i srdačno dočekani. Putevi su dobri, sela uređena, turistička signalizacija izvanredna i jasno vidljiva. Ali, ljudi tamo imaju odgovornost prema sebi i svom okruženju: nema divljih deponija, flaša pored puta, prljavštine, parloga...

Budimo odgovorni i povedimo malo računa i o našoj predivnoj zemlji: biće lepše i nama, i onima koji dođu da nas posete.