Verovali ili ne, sasvim je moguće da u vodi pijemo rastvorene citostatike i jedemo voće i povrće “obogaćeno” antibioticima! Jer Srbija polako postaje deponija opasnih lekova kojima je istekao rok, a koje bacamo u knalizaciju i kontejenere, a oni potom završavaju u vodama i zemljištu.

Statistika kaže da se u Srbiji godišnje skupi oko 50.000 tona farmaceutskog otpada, a da svako četvoročlano domaćinstvo u ovom času ima 500 grama lekova kojima je istekao rok. Kako je objavljeno, istraživanje studenata “Politehnike” od pre dve godine, pokazalo je da 77,3 odsto stanovništva lekove baca u kanalizaciju ili smeće, dok 15,2 odsto njih čuva ih kod kuće. Da su opasni lekovi na svakom koraku govori i situacija koju je imao jedan srpski apotekar.

- E, brate, koliko daš za ove - pitao je farmaceuta u apoteci skupljač sekundarnih sirovina pokazujući mu tri ampule. Ispostavilo se da je u pitanju citostatik, lek za lečenje raka, koji spada u opasne otrove. Ovaj istiniti događaj samo govori da se u Srbiji ne primenjuje Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom, usvojen pre sedam godina, a koji striktno određuje da su apoteke dužne da prikupljaju od građana lekove kojima je istekao rok i same finasiraju njihovo neškodljivo uklanjanje. Naravno, kako apotekari ističu, oni za to nemaju novca jer su ugovori sa firmama koje se time bave basnoslovno skupi.

Puzović: Ne bacajte lekove u kanalizaciju!

Goran Puzović, direktor JVP “Srbijavode”, apelovao je na građane da ne bacaju lekove kojima je istekao rok u kanalizaciju i smeće jer na taj način zagađuju vode i životnu sredinu. - To može da bude veoma opasno! Odlažite lekove na adekvatan način i predajte ih službama koje su nadležne za njihovo prikupljanje i uništavanje. Tako ćemo čuvati životnu sredinu i vode. Ovaj vek proglašen je vekom vode i sva strateška kretanja u svetu vezana za to. Voda je resurs koji nije neiscrpan i velika je opasnost od zagađenja - rekao je Puzović za “Alo!”.

Dragutin Rajevac, predsednik Udruženja privatnih apotekara, kaže za “Alo!” da se situacija otela kontroli, da lekova, uključujući i citostatike, ima svuda - po kontejnerima, u kanalizacijama.

- Oni dospevaju u vode, koje se potom prečišćavaju i mi ih onda pijemo. Pitanje je da li se sve prečisti. U Srbiji imamo naviku da gomilamo lekove za nedajbože, a mnogim hroničnim bolesnicima se menja terpija i oni ne znaju šta će sa starom. Nerešena je situacija u vezi sa prikupljanjem lekova kojima je istekao rok u apotekama, jer one prvo moraju da sklope ugovore sa firmama, koje odnose te lekove. Godišnji ugovori su skupi, a većina apoteka ne može da predvidi koliko će kilograma takvih lekove da sakupi godišnje. Država definitivno mora da reaguje što pre i preuzme na tri do pet godina taj posao, kako bismo očuvali životn sredinu - navodi naš sagovornik i objašnjava da, kada se lek baci u kanalizaciju, on odlazi u vodu, koja isparava zajedno noseći čestice lekova u vazduh i atmosferu. One se potom mogu naći svuda oko nas.

- Sa druge strane, lekovi kojima je istekao rok, a bačeni su u smeće završavaju na deponijama, odlaze u zemljište, a dešava se da ih skupljači sekundarnih sirovina vraćaju na pijace. Sve je to nezamisliva opasnost za građane, biljke i životinje, kao i celokupnu životnu sredinu - kaže za “Alo!” Rajevac.

Šta kaže Pravilnik?

Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom propisuje da neupotrebljene lekove građani vraćaju apotekama koje su dužne da ih preuzimaju. U poslovnom prostoru apoteke obezbeđuju sprostor za kontejner za besplatno sakupljanje takvih lekova koji moraju da budu u originalnom pakovanju.

Kontejner trebalo bi da bude postavljen na vidnoo mesto i označen u skladu sa ovim pravilnikom.

U apoteci koja preuzima neupotrebljive lekove od građana, na vidnom mestu trebalo bi da bude istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana.