S druge strane, medijski sadržaj koji afirmiše tradiciju, rodoljublje i očuvanje pravih vrednosti ima sve manje publike, a ponajmanje novih „zvezda” (ako ne računamo heroje sa Košara).

Rijaliti društvo u kojem živimo uspostavlja novi sistem vrednosti, a negativnom selekcijom vesti fokus stavlja na tragedije, patnje, nesreće, blud, razvrat, propadanje... Mozgovi skuvani u loncu savremenih sredstava informisanja više nemaju ulogu razmišljanja, ne dovode ništa u sumnju, već služe poput primitivnog hardvera za pamćenje PIN kodova od kreditne kartice do zdravstvene knjižice. Gde smo omanuli, pa nam je rijaliti zločin osnovna mentalna hrana?

Šta nam promiče, dok nam pred oči stalno istrčavaju privatni forenzičari i penzionisani inspektori, upravo afirmisani kao nova elita spremna da se pojavi iz duboke anonimnosti i reši stvar, da nam donese odgovor na suštinsko pitanje našeg bitisanja - ko je ubio pevačicu? Da li vam je zaista ta informacija neophodna?

Htedoh da naslovom kolumne „prevarim” zatrovane i odmah u nastavku pokušam da afirmišem neku manje poznatu, a značajnu ličnost, zaboravljeni događaj ili pak nekog savremenika koji se ne vidi od gomile smeća pred našim očima. Odustao sam. Stavljanje u isti koš sa tabloidnim razvlačenjem tragične sudbine jedne devojke bilo bi ponižavanje bilo koje veličine, bilo kog istorijskog trenutka.
Ostaviću to za naredni utorak, sa iskrenom nadom da ćemo do tada dobiti odgovor na pitanje iz naslova, kako bi pobedila pravda, kako bi zločinac odgovarao i naposletku kako bi se završio ovaj skaradni medijski cirkus. Razumem, donekle, medije. Zavise od prodaje, a prodaja od toga da li sadrže ono što kupci žele, a to je, nažalost u ovom trenutku: smrt, razvrat, krv, smeće.

Haj’mo se malo pribrati, pa kao što je hrono ishrana najedared postala hit, možda će, na primer, to u mentalnoj gastronomiji postati Njegoš, Zmaj, Dis ili pak Andrić, Stanković, pa do Jerotića, Bećkovića...

Toliko je zdrave hrane za mozak, i to veoma kvalitetne, zašto se trujemo fast fudom rijaliti ubistva? Sačuvajmo zdrav razum, hranimo se zdravo i telesno i mentalno, pa će i mediji postati drugačiji, poput prodavnica zdrave hrane koje u ponudi nemaju viršle i paštete.