Uspeh je nešto što se teško prašta u Srbiji. Bilo da je reč o politici, sportu, biznisu... Tako je i sa gradom Beogradom, koji je sa ivice propasti 2013. došao do toga da u ovom trenutku ima više od 1.000 gradilišta, rade se projekti poput „Beograda na vodi”, fasade koje nisu obnavljane decenijama sada su ponovo zablistale, radi se na rešavanju životnih problema poput deponije u Vinči, fabrike otpadnih voda, prepolovljen je ukupan dug, koji je iznosio više od milijardu evra...

Borko Milosavljević, pomoćnik gradonačelnika Beograda, na početku razgovora za „Alo!” se osvrnuo na problem Vinče i na to kako je jedan od najvećih ekoloških problema, ne samo u Srbiji nego i u Evropi, postao velika šansa i razvojni projekat za prestonicu.

- Formiranje deponije u Vinči je počelo 1977. i ona je izrasla u najveću i najneuređeniju deponiju. Da bismo shvatili koliko je to veliki ekološki problem, dovoljno je reći da se prostire na 66 hektara, da je dubina otpada veća od 70 metara i da dnevno 2.700 tona dođe iz grada Beograda. Ova gradska vlast je na ovom projektu pokazala da jedan veliki problem može da bude velika šansa i razvojni projekat, vredan 333 miliona evra. Za prethodnu upravu problem, za nas mogućnost za projekat, za njih problem, za nas nova fabrika, koja će od otpada praviti toplotnu i električnu energiju, zapošljavati ljude, doprinositi zapošljavanju, rastu našeg GDP-a. U tome se ogleda naša ključna razlika, ne bežimo od problema, već se sa njima suočavamo i rešavamo ih u korist građana. Pored Vinče, pokrenuli smo i druge stvari na koje su Beograđani decenijama čekali, vekovni san da se Beograd spusti na svoje reke realizuje se kroz projekat „Beograd na vodi“, a ekološki problem i neslavna „titula” da smo jedina evropska prestonica koja sve otpadne vode direktno ispušta u reke rešićemo izgradnjom fabrika za prečišćavanje otpadnih voda.

Organizacija „Ne da(vi)mo Beograd” je protestovala protiv sporazuma koji rešava problem deponije u Vinči. Vaš odgovor?

- Znate kako, uvek će postojati oni koji su za i protiv, i uvek će postojati oni koji će iskoristiti bilo šta da naprave političke poene, ali najbolji odgovor na tako nešto jeste da rešavate probleme s kojim niko nije želeo da se uhvati ukoštac, da unapređujete kvalitet života i rada i pustite da vaši rezultati govore više od hiljadu reči.

Nije popularno raditi Brankov most

Zašto je rekonstrukcija Brankovog mosta bila toliko dugo odlagana?

- Zato što se izbegavalo sve ono što ne bi bilo popularno. Preuzeli smo na sebe da rešimo i problem Vinče, fabrike otpadnih voda, Slaviju... I, naravno, Brakov most, jer to jeste u funkciji građana. Celokupna naša politika jeste rad u cilju unapređivanja kvalitata života i rada u Beogradu za svakog građanina. Pa zašto stalno pričamo o investicijama? Zato što to znači nova radna mesta, bolji GDP, više poreza, bolju privrednu aktivnost, veće punjenje budžeta, i onda imate mogućnost da finansirate socijalno ugrožene, sport i kulturu...

 Kakva je trenutna situacija sa javnim preduzećima?

- Kada je reč o javnim preduzećima, pre našeg dolaska na čelo grada javna preduzeća su imala gubitak od dve milijarde dinara, a 2016. dobit od 10 milijardi, odnosno napravili smo pozitivnu razliku od čak 12 milijardi dinara. To je samo podatak koji pokazuje koliko se neracionalno i nedomaćinski ponašalo u prethodnom periodu. Javna preduzeća su bila poligon izvlačenja novca, a cela naša reforma se zasnovala na tome što smo eliminisali sve nepotrebne troškove. Sada sav profit ide u investicije, a šta ostane ide u budžet. Sada su naša javna preduzeća u funkciji unapređenja života i rada u našem gradu, u funkciji naših građana, a postavljam pitanje - u čijoj su funkciji bila do 2013. kada su pravila tolike gubitke? Pa imale su korist mnoge privatne firme koje su bile „nakačene”na javna preduzeća i tako pravila nepotrebne troškove, što je vodilo ka gubicima u poslovanju. Sada, kada smo uveli domaćinsko ponašanje, javna preduzeća ne samo da posluju u plusu nego su u stanju da ulažu u projekte kao što su garaže na Obilićevom vencu, rekonstrukcije pijaca, nove kanalizacione i toplotne mreže...

Dosta se priča o tome da bi Dragan Đilas mogao da se vrati u politiku na predstojećim gradskim izborima?

- Ako neko smatra da sve ovo unapređenje treba da se vrati u suprotan smer i da sva javna preduzeća treba ponovo da prave gubitke, onda kažem - OK, to je moj odgovor.

Trpeli smo velike napade zbog "Beograda na vodi"

- Kada radite sistemski, profesionalno i kada imate jasnu metodologiju rada, onda vas niko ne može skrenuti s puta. Mogu da vam otežaju, ali ne i sklone. Napadali su nas jako, ali smo sve izdržali jer smo znali kako radimo i bili sigurni u projekat koji smo napravili. Na kraju uvek vreme sve pokaže, a siguran sam da će vreme tek raditi za nas i da će pokazati koliko je projekat „Beograd na vodi” bio važan i jeste važan za sadašnjost i budućnost prestonice.

Koliki je zaista dug napravila prethodna uprava grada?

- Sada se pojavila zamena teza, pa se umesto ukupnog duga Beograda priča o javnom dugu kao o jednom segmentu ukupnog duga, koristeći se terminološka zamka i činjenica da nisu svi građani ekonomisti. Ukupan dug koji smo mi zatekli iznosio je više od milijardu i sto miliona evra i sastojao se od javnog duga - glavnice kredita koje je uzeo grad, kamata, dugova opština, javnih preduzeća i drugih dugova. Pojedinci sada pričaju samo o javnom dugu - glavnici kredita koje su podigli, jer žele da izbegnu ostale elemente ukupnog duga. Zašto? Zato jer ne žele da pričaju o kamatama za kredite koje su uzeli, a mi smo za ove četiri godine platili 85 miliona evra dugova prema trudnicama. Ne žele da pričaju o dugovima i gubicima javnih preduzeća. Uzmite primer „Gradske čistoće“, koja je uzimala kratkoročne pozajmice da bi isplatila zarade zaposlenima. To preduzeće je 2013. imalo dobit od 33 miliona dinara i poslovalo je na ivici egzistencije, a tri godine kasnije (2016) 952 miliona dinara. Javna preduzeća su bila poligon političkog zapošljavanja i primali su radnike u administraciji, a ne izvršioce, kojima su davali ugovor za PP poslove. Sada se upravo suočavamo s tim problemom neodgovorne socijalne politike i upravo je to nešto što želimo da rešimo kada uslovi dozvole da svi ti ljudi koji rade više od 10 godina dobiju ugovor na neodređeno.

Očekujete li žestoke napade kada počne kampanja?

- Očekujem napade jer ulazimo u predizborni period i uspostavila se praksa da se ne biraju sredstva kako će neko da se napadne. S druge strane, u našem mentalitetu je da se uspeh najteže prašta, a Beograd je za četiri godine napravio uspeh u svim segmentima: od budžeta, preko javnih preduzeća, broja gradilišta, odgovorne socijalne politike, do toga da je postao jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija.

Kakav je trenutno međunarodni imidž Beograda?

- Kadbgod je Srbija bila jaka, i Beograd je bio jak, a zahvaljujući predsedniku Vučiću, nakon decenija lošeg imidža naša zemlja i prestonica ponovo imaju značajnu ulogu u međunarodnim odnosima. Povezujemo se sa Moskvom, Minskom, Pekingom, Bernom... Potpisnici smo CEFTE, ugovora o slobodnoj trgovini sa Rusijom, Belorusijom, Kazahstanom, imamo prefercijalni status trgovine sa EU i SAD, potpisane sporazume sa Kinom i UAE... To sve govori da kada dođete da investirate u Beograd imate ekskluzivno pravo da po slobodnom statusu trgujete sa celim svetom.