Vlasnik Ivan Janićijević je treća generacija u porodici koja drži ovu kafanu več 80 godina. Gosti kažu da im je ona centar svih zbivanja-prozor u svet.

– Bio ja tu ili ne kafana radi. To gosti znaju. Kad nisam tu, uđu, popiju piće i ostave novac. U kafani se plaća samo piće, jelo kad ima, ne plaća se, to je staro porodično pravilo - objašnjava Ivan Janićijević.

Gosti poštuju poverenje koje je Iva izgradio sa njima, posebno što je u ovoj kafani sve na principu samoposluživanja.

Saša Spasić iz sela Vitoše kaže da kad treba da se plati piće, plate koliko imaju u džepu.

- Nijedno piće nije određeno nekom cenom nego koliko damo, koliko imamo kod sebe. I kad nemamo što kažu, platiće nam Bog, tako i gazda kaže - kaže Spasić.

Srećko Stevanović iz Đerekara kaže da je kafana mesto okupljanja, razgovora… za meštane svih okolnih sela.

- To nam je i bioskop i pozorište i sve. Mi se tu okupljamo i onda razmenjujemo mišljenja. Zimski periodi kada su duge zime, igramo karte, grejemo rakiju na furuni i tako se i družimo - priča Srećko Stevanović iz sela Đerekare.

Milenko Gavrilović iz obližnjeg sela Vlajkovca kaže da nema problema ni kada je kafana zatvorena. „

- Dešavalo se mnogo puta, gazda Iva negde ode, mi pomerimo panj sa vrata i ulazimo - kaže Milenko.

Ovakva poslovna politika gazda Ivu nikada nije ostavila na gubitku. Posao od koga živi njegova porodica već osam decenija, želeo bi da nastave i naredne generacije.