Nauka i znanje vekovima su sužavali prostor duhovima, bogovima, nimfama i šumskim vilama, tako da smo danas manje-više načisto sa svetom koji nas okružuje, a misterijama se malo ko ozbiljan bavi.

Ako smo prirodu uspeli racionalno da protumačimo, čak i da njenu snagu koristimo za neke naše potrebe, to ne znači da smo i sferu ljudskih odnosa i ponašanja u društvu uspeli da potpuno izvučemo iz kandži mističnog i neobjašnjivog.

Pojavilo se ovih dana pomalo zaboravljeno tumačenje da je za naglu “oseku” članstva u nekim političkim partijama kriva državna bezbednost (BIA), da su službe “umešale prste” u odlazak opozicionih lidera iz svojih partija i pokreta...

Njeno mistično, nedodirljivo i sveprisutno veličanstvo Služba ponovo je, dakle, aktivno u rasturanju opozicije, ovog puta u obliku Pokreta slobodnih građana Saše Jankovića. Stavove ne izriču politički (i uopšte) neuki ljudi, naprotiv, stižu i od naučnika, profesora univerziteta, sa bogatom političkom karijerom.

Hajde, za trenutak, da pokušamo racionalno i naučnom metodologijom odgovorimo, to jest da pođemo od pretpostavke da je ova tvrdnja tačna. Dakle, da je BIA “umešala prste” u događaje u pokretu Saše Jankovića.

Najpre, zakon izričito zabranjuje službama bezbednosti da se mešaju u politički život, ali neka bude da smo još mlada demokratija i da je u Srbiji i dalje teoretski moguće da se nešto tako desi.

Da li je Pokret slobodnih građana, kao organizacija ozbiljnih i odgovornih ljudi, čiji je lider profesionalno veoma zainteresovan za rad službi bezbednosti, zaista toliko “šupalj” da je mogao da dopusti da mu se u najuže rukovodstvo infiltriraju ljudi koji “rade za službe”? Teško. Na kraju, on bi ih kao dugogodišnji saradnik Službe prepoznao.

Da li za najmanje osam godina, koliko su pristalice PSG-a i njima bliske kolege iz drugih opozicionih partija, pre svega DS-a, bile na vlasti, nisu u službama mogle da očuvaju baš nijedan kontakt koji bi im u “zlom vremenu” opozicionarstva došapnuo da im se nešto sprema?

Moguće, ali onda to mnogo govori o njima i o načinu na koji su se ophodili prema službama bezbednosti u dugom periodu svoje vladavine, kada nisu uspeli da sačuvaju nijedno “prijateljstvo”.

Biće, ipak, da su objašnjenja za oseku kadrova iz PSG-a mnogo zemaljskija. Biće da su razlozi za napuštanje PSG-a koje su slobodni građani naširoko saopštavali ipak bili tačni, koliko god da su opozicionarima bili neshvatljivi, pa su istinu potražili u “onozemaljskim” sposobnostima službi bezbednosti.

Da li su službe takođe krive što skoro nijedna opoziciona partija još nije uspela da se organizuje i učestvuje na izborima u Pećincima, Mionici, Negotinu 24. decembra? Ili su ta mesta nedostojna njihovog mesijanskog angažmana?