Putin je na to odgovorio da je u London doputovao poslom i da je zato sa sobom poveo ministre, a ne suprugu.

Predsednik Vučić poveo je ove nedelje u Moskvu pola srpske vlade, kako je i sam rekao na pres konferenciji u Kremlju. Bez obzira na mnogo toplih fraza prijateljstva i uvažavanja, bez kojih, prirodno, ne može da prođe nijedan susret visokih zvaničnika Rusije i Srbije, Vučićeva poseta Moskvi bila je pre svega poslovna i to je daleko bolja poruka koju Beograd može da uputi Moskvi i Putinu, nego mnoge ranije predsedničke posete, koje su počinjale i završavale se izlivima ljubavi prema Rusiji i zahvalnosti na njenoj večnoj podršci srpskom narodu, a da između toga nije bilo nikakve opipljive sadržine.

Razgovori u Kremlju, prema onome što je moglo da se javno čuje od učesnika, bili su razgovori dvojice racionalnih državnika, potpisani su važni sporazumi, koji će podstaći trgovinu i energetsku saradnju. Mnogo više racionalnog i poslovnog, a manje emotivnog, obeležilo je Vučićevo gostovanje u Rusiji i to je veoma dobro, ne samo za odnose dve zemlje, već i za ukupan položaj Srbije na međunarodnoj sceni. Kao ilustraciju, izdvojio bih deo rečenice ruskog predsednika, koji je govoreći o Kosovu rekao da kroz dijalog očekuje „političko rešenje” sa kojim će se saglasiti i Beograd i Priština.

I da će podržati svako rešenje o kojem se navedene strane dogovore. Nešto slično, ili čak identično, možemo čuti od mnogih zapadnih lidera, koji takođe podržavaju briselski pregovarački proces i nadaju se obostrano prihvatljivom rešenju. Ovo je krajnje racionalan i pragmatičan stav ruskog predsednika, koji može samo da znači podršku Srbiji da istraje u dijalogu sa Prištinom i da samo u tom procesu traži šansu za ostvarivanje svojih interesa na Kosovu.

Koliko i ova, i jedna druga poruka ruskog predsednika bila je važna za razumevanje pozicije Rusije u odnosu na Srbiju i Balkan. Izrečena je neposredno uoči dolaska srpskog predsednika u Moskvu i u njoj je Putin, govoreći o krizi u Donbasu, pomenuo Srebrenicu kao simbol stravičnog zločina, koji ne bi smeo da se ponovi na spornom području na istoku Ukrajine. Putinova Rusija se na međunarodnom planu rukovodi isključivo sopstvenim interesima, baš kao što radi svaka druga ozbiljna država. To čini čak i Belorusija, najbliži saveznik Moskve, koja povodom ukrajinske krize nije automatski prigrlila poziciju Rusije, već se postavila pragmatično, mereći sopstvene interese, upravo ne želeći da zbog tuđih interesa postane neprijatelj Americi i najmoćnijim zemljama Evrope.

Srbija ima šansu da posle ove posete Vučića Moskvi racionalizuje svoje odnose sa Rusijom ne narušavajući tradicionalno prijateljstvo i istorijske veze. S druge strane, Srbija ima i šansu da racionalizuje i svoje odnose s Amerikom, ako se obistini nedavna preporuka Atlantskog saveta vladi u Vašingtonu da poradi na novom približavanju sa Srbijom. Ima šansu da u isto vreme, smanjujući euforiju prema Moskvi, a negativne emocije prema Vašingtonu, prema obe velike sile nastupa isključivo sledeći svoje interese. U obe svetske prestonice to je jedini jezik koji razumeju.