Političari, i iz vlasti, i iz opozicije, u nju svakako ulaze nasmejani i veseli, puni optimističnih poruka i zabave za narod. Za to vreme, narod gleda kako da prekrpi svoj stanjen budžet i kako da priušti sebi što kvalitetniji doček, uz što više poklona i provoda i što manje briga. U čitavom tom talambasanju, u Srbiji smo ponovo uspeli da nadmašimo sami sebe.

Bez ozbira na to što je novogodišnja jelka u Beogradu, po mom skromnom sudu, plaćena više nego što je trebalo da bude plaćena, „performans“ nekih opozicionih stranaka sa bacanjem đubreta i toalet-papira na jelku predstavlja novo dno dna srpskog politikantstva. Izvođači tog „performansa“ nisu se nijednog trenutka zapitali: koliko dece se raduje novogodišnjoj atmosferi i predivnoj jelci, koliko hiljada turista je došlo da praznike provede u ulepšanom i okićenom Beogradu, koliko je naših ljudi iz dijaspore došlo da provede praznike sa svojim najmilijima... Sve to im, izgleda, nije bilo važno, bilo je bitno samo pokazati mržnju i prezir.

Potpuno mi je nejasno odsustvo bilo kakvog osećaja za javni interes u srpskoj politici. Valjda je važnije pokazati najlepše lice glavnog grada turistima i posetiocima, nego izvoditi „performans“ sa ciljem privlačenja pažnje po svaku cenu. Ili je nekima u Srbiji politika do te mere pomutila razum da ih jednostavno ne zanima šta će drugi misliti o nama i kakvu reputaciju ćemo kao država i grad imati nakon što ljudi vide novogodišnju jelku posutu đubretom i toalet-papirom? Šteta koja se izazove teranjem dragih gostiju i njihovim obeshrabrivanjem da ponovo posete Beograd (a „performansi“ poput ovog direktno vode ka tome) višestruko prevazilazi čak i objektivno visoku cifru koja je potrošena za pomenutu jelku. Dakle, čak i u finansijskom smislu, mnogo je veća štetočina onaj koji „kiti“ skupocenu jelku papirom i đubretom nego onaj koji ju je nabavio.

Prethodnih godina uloženo je puno napora da se Beograd i Srbija brendiraju kao atraktivna turistička destinacija. Ti napori daju rezultate: u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, na primer, Beograd je u vrhu liste atraktivnih destinacija. O njemu se govori u superlativima, a sve je teže pronaći avionsku kartu iz Dubaija ili Abu Dabija, iako direktni letovi postoje svakog dana. Ne smem ni da zamislim šta o nama može da pomisli turista iz UAE, ili bilo koje druge zemlje, kada vidi ove „performanse“: nažalost, ponovo se potvrđuje teza koju sam više puta ponovio - da smo sami sebi najveći neprijatelji.

Onima koji na ovaj način narušavaju javni interes mogu da poželim da u novoj godini na poklon dobiju malo više pameti i razuma, i da pamet i razum iskoriste, kako bi razumeli gde i kako voditi rasprave i iznositi kritike. Onima na vlasti želim više rada, a manje zaklanjanja iza imena i dela Aleksandra Vučića. I jednima i drugima želim da budu više ljudska bića, a manje političari, da izađu iz svog paralelnog sveta i osete kako građani žive. Jedinu specijalnu želju imam za Sašu Jankovića: molim Deda Mraza, ili koga god, da mu pokloni „kosmodisk“ ili kakvu drugu slučnu spravu, kako ne bi više ležao zgrčen na podu hotela u Beču. Svim čitaocima želim puno zdravlja i uspeha, i da pišemo što više o budućnosti, a što manje o prošlosti; što više o uspesima i dostignućima, a što manje o padovima i porazima. Voleo bih da se ove želje ostvare u narednoj godini. Sve najbolje!