Nakon herojskog otpora agresoru 1999. i velikih pobeda nad NATO i OVK na Košarama i Paštriku, došlo je poražavajuće vreme sistemskog uništavanja naše vojske u miru, bez ispaljenog metka. Pod rukovodsvom prozapadnih ministara pretopljeni su tenkovi, ukinut je vojni rok, poniženi su i Hagu izručeni generali heroji.

Vojska Srbije je dovedena na nivo agencije za fizičko-tehničko obezbeđenje.

Danas, posle više od decenije, na čelu resornog ministarstva nalazi se čovek iz čijih usta se može čuti da „Milosrdni anđeo” nije bio milosrdan, a da su upravo anđeli nevini stradali od projektila NATO. Napokon se otvoreno sarađuje i sa ruskim snagama, iako nam je, paradoksalno, NATO i dalje u kući.

No, vratimo se stanju u srpskoj vojsci, u kojoj profesionalni vojnik ima ispodprosečna primanja, a stalni bezbednosni rizik i stanje borbene pripravnosti 24/7. Šta je osim „migova“ i tenkova, pa i najavljenog sistema S-300, potrebno za obnovu srpske vojske i jačanje mirnog sna građana Srbije?

Vojsci Srbije je potrebna uređena država sa svim institucijama, Ministarstvo odbrane sa profesionalnim kadrom na njenom čelu, brojčano jačanje, bolja oprema i naoruženje, ali i adekvatan komandni kadar!
Ko su danas srpski generali i kakvi su u očima svojih vojnika? Ko su naslednici Lazarevića, Pavkovića, Živanovića? Pitanje svih pitanja nadležnim vojnim strukturama je - šta se čeka sa imenovanjem novih srpskih generala? Francuski istoričar Ernest Deni je govoreći o balkanskim ratovima 1915. rekao: „Srpski uspesi se objašnjavaju naučnom nadmoćnošću njihovih viših oficira i moralnom vrednoćom njihovih vojnika.”

Remont počnimo od glave vojnog „motora”! Neka komandujuća mesta zauzmu oni kojima to po svim kriterijumima i pripada, po stručnosti i rodoljubu!

Nadam se, iskreno, da će nam 2018. doneti „vaskrsenje” srpske vojske, koju su na krst razapinjali ministri izdajnici, uz asistenciju legionara koji se i danas kriju po ćoškovima kabineta Ministarstva odbrane.