U rukama su im fenjeri, koji bacaju meku žutu svetlost. Grane su savijene pod teretom belog pokrivača, blistaju kao milioni sitnih dijamanta. U daljini se vidi kućica. Prozori svetle i otkrivaju okićenu jelku. Skoro da možemo da osetimo tihu sreću te pretpraznične noći i tišinu prikazane idile. Sećate se?

Nekada su nam sandučići bili puni takvih i sličnih novogodišnjih čestitki. Na poleđini smo čitali drhtavi rukopis koji je skrivao najlepše želje i srca deke i bake. Bila je poneka i od dečaka kojima smo se sviđale. Pokušavale smo na osnovu oblika slova da proniknemo da li nam je poslao te rečenice kurtoazije radi ili imaju neki dublji smisao...

Tako je bilo nekad. Danas, u većini slučajeva, dobijamo elektronske čestitke SMS-om, putem Vajbera i sličnih aplikacija i društvenih mreža. Ima tu lepih želja i toplih poruka sa ličnim pečatom. Ali ima i cirkularnih, koje su ipak nekako hladne, daleke, prošle kroz milion mobilnih telefona i internet.

Kako je sve počelo?

Prema objavljenim informacijama, 1843. godine prve praznične čestitke naručio je u Londonu državni službenik i preduzetnik ser Henri Kol, koji je pokušao da ostvari profit na želji građana da na taj način čestitataju praznike. Prvih 1.000 čestitki prodato je za šiling svaka. Kada bi se preračunala tadašnja vrednost šilinga i prenela na današnje valute - cena jedne čestitke iznosila je od 10 do 20 funti ili od 12 do 24 dolara. Zanimljivo je da je ostalo 12 originalnih čestitki, a jedna je prodata na aukciji 2001. godine za neverovatnih 22.500 funti! Odmah posle Londonaca, tradicija čestitanja praznika čestitkama osvojila je Ameriku, pa onda čitavu planetu.

 

Nije da nema ponude „pravih” novogodišnjih čestitki! Ulični prodavci novogodišnjih ukrasa i nakita oko velikih prestoničkih pijaca i sada prodaju čestitke. Cene su od 50 do 80 dinara. Nema onih divnih, starinskih motiva, već je glavni - Deda Mraz.

- Kupuje narod. Ma ne! Nije opala prodaja, niti zainteresovanost za ovaj vid čestitanja praznika - ubeđuje nas jedan od prodavaca kod Bajlonijeve pijace.

Baš zato, ekipa „Alo!” sprovela je istraživanje na našem portalu „alo.rs“. Ispostavilo se da više od trećine građana čestita praznike putem Vajbera, odmah iza su SMS-ovi sa istim željama, a svaki peti kupuje „prave” čestitke i šalje ih poštom. Čak 11 odsto vas uopšte ne šalje nikakve čestitke.

Izašli smo i na ulicu, gde ste nam, ipak, priznali da najmilije zovete telefonom kako biste im „uživo” poželeli sve najbolje.

Evo šta ste rekli:

- Ne šaljem čestitke već godinama. Više volim da pozovem porodicu i prijatelje, pa da im tako čestitam praznike - otkrila je Milanka.

 - Već dugo ne šaljem čestitke za praznike, već zovem telefonom ili pošaljem SMS - dodala je Ljubica.

- Više volim da pozovem drage osobe putem „Skajpa“, tako im čestitam praznike, a i da ih vidim malo, kad već ne mogu uživo - kaže Predrag.

- - Ne šaljem čestitke, to je staromodno, a i košta. Mogu putem društvenih mreža da pošaljem lepe želje - navodi Bojan.