Nekadašnji preduzetnik odbacio je kaput, a ronilačko odelo načinio svojom drugom kožom.

Danas živi na Baliju, drži kurseve ronjenja, a vreme provodi plivajući sa ajkulama i upoznavajući egzotične predele i drevnu kulturu Balinežana.

- Nakon što sam navršio 40. spakovao sam kofere i otišao iz Srbije, svestan da mi treba promena. Dotadašnju ljubav prema različitim ekstremnim sportovima pretvorio sam u karijeru – naučio sam da ronim, kao instruktor nekoliko godina radio sam na Kipru i Tajlandu, sve dok tokom proputovanja po jugoistočnoj Aziji, jedna poseta Baliju nije rekla da je ta zemlja stvorena za mene - priča Milovanović kako je sve krenulo.

Kako je rekao, život je tamo takav da raspršuje sav stres koji "mi Evropljani taložimo u sebi".

- Ljudi su uvek nasmejani i spremni da vam pokažu svoje najbolje osobine, a svet ispod mora toliko je bogat da ga samo oko centralne Indonezije ima više nego u celom ostatku planete zajedno – priča ovaj Užičanin.

Njegovi snimci podvodnom kamerom prikazivani su na TV stanicama "National Geographic" i "Discovery Channel".

- Pri prvom zaranjanju svako doživi udar adrenalina i slatku euforiju zbog ulaska u nepoznati svet, kao i spoznaje bestežinskog stanja. Prvi zaron je uvek "ljubav na prvi pogled". Kasnije se adrenalin izgubi, ali žudnja za svetom ispod površine mora postaje sve jača. Kod mene je to preraslo u ljubav prema istraživanju i dokumentovanju tog prostranstva kamerom, kao i prema prenošenju znanja drugim ronicima – kaže on.

Druženja sa ajkulama

Petlja je, ipak potrebna koliko i zanesenost, jer su lokacije do kojih Branko dolazi gliserima, a potom zaranja nekada i rizične za ronjenje zbog jakih vodenih struja, ali samim tim i zanimljive za ronjenje sa ajkulama, jer baš tu one vole da love.

- Moje kolege i ja sa ajkulama ronimo u otvorenoj vodi. Kavez je za ljude koji se boje ajkula, kao i za fotografe željne senzacionalnih fotki, jer da bi prizvali ajkule, oni bacaju glave tuna oko kaveza. Fotografišu ih kada su vrlo agresivne i ne mare što se mogu povrediti ako nekada ugrizu kavez. Mi ronimo sa ajkulama u njihovom prirodnom staništu i u njihovom domu se ponašamo kao dobri gosti. Samo tako otkrivamo njihovu pravu prirodu – kaže hrabri čovek.

Kako objašnjava, kada uoče ajkule, prilaze im roneći na većoj dubini nego što su one.

- Ako leži na dnu, i mi se spustamo blizu dna, jer ako smo iznad njih, uznemirićemo ih i one će otići. Sa opremom i mehurićima koje ispuštamo, za njih smo vanzemaljaci, no one su znatiželjne koliko i mi, te ako sve uradimo kako treba, družiće se sa mnom i mojim roniocima. Iako mogu da ih dodirnem, to ne činim, jer ni mi ne bi voleli da nas neki vanzemaljac čačka – sa osmehom će on.