Moj otac Božidar mučki je ubijen! Nije to bio nikakav nesrećni slučaj, jer sve ukazuje da je otac ubijen izbliza i da je prst bio na okidaču. Pola glave mu je razneto, video sam mozak svog oca! Najveća sramota je što je počinilac na slobodi, a uviđaj i istraga obavljeni su traljavo i površinski!

Evo ko je izdao Zorana Marjanovića

Ovako je za „Alo!“ počinje svoju ispovest Zoran Matić (51), sin lovca Božidara Matića (75), koji je nastradao 14. januara u lovištu kod Mirijeva u Beogradu. Tragedija se dogodila oko 10 sati, kada su se Božidar Matić i kolega lovac Ivan V. (77) zajedno vraćali iz lova.

Nije zvao da izjavi saučešće!

Zoran Matić kaže da je njegov otac radio kao vozač u Vojsci i da je bio u penziji.

- Drugi lovci o Ivanu nemaju reči hvale. Božidar i Ivan znaju se iz lova. On nikada nije dolazio kod nas kući. Voleo je da pojede i popije, a lovci pričaju da je bio za izbegavanje. Nakon tragedije nije nas pozvao ni saučešće da izjavi! - tvrdi ožalošćeni sin.

- Pojavile su se dve verzije događaja. Prema jednoj, Ivanu je slučajno ispala puška i tako opalila, a po drugoj su njih dvojica sedeli i Ivanu je opalila puška kada se okrenuo ka mom ocu. To su gluposti! Njemu je razneta glava. Upucan je izbliza i neko je morao da stisne okidač. Oni su lovci i postoji lovački kodeks da zakoče puške kada nisu u lovu. Oni su se vraćali zajedno i nema šanse da je puška sama opalila! To je klasično ubistvo, a ne nesrećni slučaj! Ivan je ubio mog oca, a tek kasnije sam saznao da je na slobodi - priča za „Alo!“ vidno uznemiren i utučen sin lovca koji je nastradao usred njiva na putu ka kući.

Zoran Matić kaže da je sramota što je ubistvo njegovog oca okarakterisano kao krivično delo protiv opšte sigurnosti.

- Ne znam da li su Ivanu vadili krv, jer je on uvek kod sebe imao pljosku i pio je alkohol. Jako sam ogorčen jer je sve odrađeno traljavo - od uviđaja do istrage. Ono što se dogodilo na uviđaju jeste sramota! Lovci su mi ispričali da je moj otac pao na leđa preko puške, ali da policajci to nisu videli. Pred kraj uviđaja neki od lovaca, koji su se zatekli tamo, pitali su: „Šta ćemo s puškom?“, dok su policajci odgovorili: „Koja puška?“ Zamislite, oni nisu ni videli tu pušku. Možete misliti kako je onda obavljen uviđaj - kaže Matić i dodaje da je razočaranje tek nastupilo:

- Ubistvo mog oca okarakterisano je kao krivično delo protiv opšte sigurnosti! Tako se kvalifikuju incidenti prilikom bacanja petardi, a ovo je, prema mom mišljenju, klasično ubistvo! Boriću se svim silama da Ivan bude kažnjen i da oni koji su loše obavili posao budu sankcionisani zbog propusta - priča razočarano Matić.

Sin pokojnog lovca kaže da je Ivan dan uoči tragedije zvao njegovog oca u lov.

- Božidaru se baš nije išlo u lov. Sećam se da je rekao da će ipak da ode, govoreći: „Nema smisla da ne odem, obećao sam čoveku“. Telo mog oca bilo je u očajnom stanju. U mrtvačnici su mi čak preporučili da ne idem na prepoznavanje, pa je išla moja tetka! Želim da mi otac ostane u dobrom sećanju! I dalje mi nije jasno zašto su mi u mrtvačnici, kada sam doneo garderobu za oca, rekli „da ne mogu da ga obuku“! Sve je jako čudno... Njegov mobilni telefon je nestao - kaže na kraju razgovora sin lovca i ističe da neće odustati dok ne utvrdi istinu.

Božidar Matić je sahranjen 17. januara na groblju Lešće u Beogradu.