Ljubljeni vladarski sin, odrekao se sveta i prigrlio manastir i podvig. Raskoš je zamenio monaškim odricanjem, zemaljsku slavu prezreo je radi Carstva neprolaznog. Postao je duhovni otac jednoga stradalnog naroda. Shvativši navike svoga roda, propovedao je i misionario nenametljivo.

Zato je do danas ostao najveći i najblistaviji izdanak srpskoga naroda. Utemeljivši poverenu Crkvu na učenju apostolskom, postao je duhovni koren svetorodne loze Nemanjine, jedine dinastije koja je dala tolike svetitelje. Svojim naslednicima i narodu ostavio je primer života u Hristu, pouke i blagoslov, koje do danas sa pijetetom nazivamo SVETOSAVSKIM ZAVETOM.

Mnogi, štiteći svoje stavove i poglede, raznoliko prezentuju taj sveti zavet, velikoga i divnoga Sv. Save, srpskoga Mojsija, koji nas dok je sveta i veka, vodi ka zemlji obećanoj - carstvu Božijem. On nije ni strog u meri progona drugog, niti je preširok po cenu gubljenja sebe, ne svodi se na puki nacionalni interes, suvoparno očuvanje tekovine bez čoveka koji joj daje smisao... Zavet Sv. Save jeste život po Jevanđelju, poznavanje i delanje po veri, briga o spasenju... U njemu zajednica sa Gospodom i Crkvom jeste centar života svakoga čoveka, sve do večnog i očekivanog neprolaznog obećanja koje, verujemo, dolazi. Borbenim, hrabrim, svojeglavim i odlučnim Srbima, voljenom narodu svom, Sv. Sava neprestano govori da se drže vere svoje, zagledani u večnost, da je čuvaju kao najveće blago, ali pre i izvan svega da žive njome.

Svestan vremenskih okvira, zagledan u budućnost, najveći sin našega naroda (istiniti, ne lažni, ne nametnuti i smešno natureni tuđi, poput idola Tita) u čuvenoj Žičkoj besedi, izgovorenoj davne 1221. godine, utvrđujući veru u narodu, svedoči nam o pravoslavlju, veri apostola i otaca, veri Bogom otkrivenoj. Svestan da je oko njegovog tora mnogo grabljivaca, upozorava na lukavost Zapada, ali se čuva i pretenzija Istoka. Ostavljajući narod svoj sa poukom, predaje ga u ruke Gospodu.

Zavet Sv. Save velika je istina, kao što je i Kosovo danas, kao i u Njegoševo vreme „grdno sudilište”. Tu istinu zaveta potvrdili su stradajući Sv. Lazar, Miloš i ostali kosovski mučenici, Sv. Avakum na beogradskom trgu, mnogi znani i neznani stradalnici vere, koji su smrću platili živote u izobilju...

Zavet Sv. Save nema cenu kao ni život, oni jednako vrede i mere se verom - verom u istinskog Vaskrslog Gospoda.

Danas, nakon pedesetogodišnjeg progona Sv. Save, koji ipak nije bio uspešan, treba da razumemo i shvatimo da Sv. Sava nije bio kulturni radnik, volonterski službenik u Crkvi, izbacivač magle iz sobe bez prozora... Sveti Sava je duhovni otac srpskoga naroda, besmrtni svedok Vaskrsenja, simbol našega istinskog i dubokog pravoslavnog naslđa koje je plaćeno krvlju, pomiritelj, učitelj pokajanja i pre i posle svega naš nastavnik puta koji vodi u život.

Istorijske okolnosti su uvek bile teške i sudbonosne, barem na Balkanu, ali mi kao narod posedujemo istinski razlog da budemo spokojni, jer imamo i uvek ćemo imati Svetog Savu. Zato, s ljubavlju uskliknimo sa Sv. vladikom Nikolajem, diljem zemalja srpskih i preko mora i okeana: "Blago majci koja Savu rodi i Srbima dok ih Sava vodi!" To je sva srž našega zaveta kroz vekove do večnosti.