Odeven u smoking, u predsedničkoj fotelji Republike Turske koju je osnovao, Kemal Paša kao da je sa platna ponavljao gostima svoju davno izrečenu poruku „Da li želiš da budeš čovek današnjice, ili čovek sutrašnjice?“ Ne znam da li je predsednik Erdogan podsetio visoke goste sa Balkana na ove Ataturkove reči, ali razgovori koje je upriličio u Istanbulu kao da su imali za motiv mudre reči Kemal Paše. Da li vođe na Balkanu žele da (i dalje) budu ljudi prošlosti i sadašnjosti, ili će se okrenuti budućnosti?

Sudeći prema onome što su izjavili nakon razgovora, Srbija i Bosna i Hercegovina će više gledati u budućnost. Glavna vest sa istanbulskih razgovora tiče se planova za gradnju auto-puta koji će povezati Beograd i Sarajevo. Izgleda da je Turska, kao spiritus-movens ovog projekta ponudila velikodušni kompromis, koji bi pomirio neslaganja unutar same BiH oko trase budućeg puta. Ako se najave iz Istanbula budu obistinile, put će se graditi i jednom i drugom rutom, oko kojih je u BiH bilo neslaganja. Sjajno je da Srbija i BiH budu na stalnoj vezi oko ovog projekta, jer to je najbolji način da se paralelno ide i sa rešavanjem drugih problema. Erdogan je tako postavio dobar format za dugoročni dijalog, ono što je Balkanu preko potrebno.

Bilo je gunđanja (uglavnom u BiH), otkuda sada ovaj sastanak, zašto je na njemu samo Izetbegović, a nisu sva trojica iz Predsedništva BiH i tako dalje... Veliki čuvari i poštovaoci demokratskih procedura iz Sarajeva i Banjaluke ljuti su i tužni iz jednog jedinog razloga - jer nisu bili pozvani u Istanbul i nisu učestvovali u razgovorima koji bi mogli biti prekretnica za BiH i za Balkan.

Trojni susret u Istanbulu treba zapravo posmatrati kao nastavak Erdoganovih i Vučićevih razgovora u Beogradu u oktobru, kada je turski lider označio Srbiju kao ključnog balkanskog partnera. Sjajni odnosi sa Turskom, koji su naročito napredovali u poslednjih nekoliko godina zahvaljujući posvećenosti obojice lidera – i Vučića i Erdogana, od neprocenjivog su značaja za Srbiju, koja kao najveće političke izazove ima pitanja Kosova i Bosne i Hercegovine. Upravo ona u kojima je uticaj Turske i njenog lidera ogroman. Ne želim da zamislim kako bi stajale akcije Srbije u odnosu na pitanja Kosova i Bosne da je u Beogradu na delu drugačija politika, ona koju zagovaraju neki s obe strane Drine - da se treba kloniti Erdogana i Turske. Na sreću, a to je najbolje pokazao i srdačan sastanak u Istanbulu, daleko smo od takve greške. Aleksandar Vučić postupcima odgovara na pitanje Kemala Atarurka sa početka ove kolumne. Njegova otvorenost da razgovara sa svakim, često i ne birajući sagovornika (kao sada u slučaju Izetbegovića), dokazuje da je on čovek budućnosti i da su mu interes Srbije i stabilnost i mir u regionu ispred svih interesa, pa i njegovog ličnog, političkog. I dok ambasada SAD u Zagrebu gromoglasno pozdravlja Vučićevo prihvatanje poziva predsednice Hrvatske da poseti njenu zemlju, u istoj toj zemlji nastavlja se teatar apsurda. Istovremeno dok Kolinda Grabar Kitarović javno upućuje poziv Vučiću da poseti Hrvatsku, njihovo Ministarstvo vanjskih poslova objavljuje protest zbog toga i negoduje zbog izložbe u UN-u na kojoj su prikazani ustaški zločini NDH u Jasenovcu, optužujući za to Ivicu Dačića.

Ministar Dačić izgleda postaje mera hrvatske (noćne) more. Miro Bulj, hrvatski poslanik stranke Most, povodom ove situacije u Hrvatskoj je pak izjavio: „Hrvatski političari se ponašaju kao da su u filmu ’Glup, gluplji, najgluplji’“. Šta god ja da pokušam da dodam, umanjilo bi snagu ovih reči gospodina Bulja.