U razgovoru za "Alo!" Andrej otkriva koliko mu je bilo teško da verno prikaže mladog srpskog princa, ali i da ga Savina zaostavština svakodnevno inspiriše.

Serija "Nemanjići - rađanje kraljevine" najavljena je kao najambiciozniji projekat RTS-a, ali već nakon prve epizode bilo je jasno da nije uspela da zadovolji kriterijume kako stručne, tako i obične publike. Da li su, prema vašem mišljenju, te ocene preterane?

Želim svaku ulogu koja ima mesa

Koju ulogu sada priželjkujete?

- Dobre uloga prave dobrog glumca. Želim svaku ulogu koja ima mesa u sebi, da se tako izrazim. Ako me pitate za neke moje profesionalne snove, onda neizbežni Hamlet, ali i Ivan Karamazov i vladika Danilo iz "Gorskog vijenca".

 - Neopravdano je ocenjivati projekat koji je u samom početku prikazivanja, pogotovo jer je ostalo još čitavih 10 epizoda. Ovo što su gledaoci do sada videli bio je uvodni deo, a on često i u mnogo većim, svetskim projektima ume da krene malo sporije. Oštru reakciju javnosti mogu da tumačim samo u smislu da su svi željno iščekivali ovako nešto, da je svima stalo do Nemanjića, jer ova tema nikoga u Srbiji ne ostavlja ravnodušnim.

Svojevremeno ste izjavili da ste ulogu Rastka Nemanjića dobili na kastingu, ali da ste je najmanje priželjkivali. Zbog čega je to tako i kolika je bila vaša odgovornost?

- Kada igrate ličnost koja je možda i najvažnija u istoriji srpskog naroda, ne osećate samo profesionalnu odgovornost, već i ličnu. Merilo svog truda upoređujem sa trudom koji je Sava uložio u Srbe, a u tome ga nikako ne mogu nadmašiti. Međutim, kada se ispravno usmeri, takva vrsta inspiracije je možda i najjača. Takve ljude i pamtimo jer su njihova dela vanredna.

Zarađivao sam po kafićima i dečjim žurkama

Svojevremeno ste rekli da ste se izdržavali radeći honorarne poslove po kafićima i dečjim rođendanima. Da li ste se pokajali što ste o tome javno govorili i šta mislite, da li ste vi usamljeni slučaj ili je to realnost glumačkog života?

- Tada sam rekao, a ponoviću i sada: ni na šta se ne žalim i sve što mi se dešavalo do sada je ono što sam i očekivao da će da se desi. Ne mislim da vodim težak život u fizičkom smislu, psihički to je malo drugačija priča, jer čovek mora uvek ostati koncentrisan na uspeh, a nalazim se u branši u kojoj je probijanje nesporno donekle teže nego u drugima. Jednostavno, tržište je manje nego nekada, finansija je manje nego nekada, a glumaca više nego ikada. Sem ukoliko nema početne sreće, to jeste realnost glumačkog života. Na početku radićete stvari koje vam nisu struka. Ali to je svuda tako: holivudska elita je jedan odsto američke industrije, svi ostali prolaze kroz slične stvari kao i mi ovde. Najvažnije je ne odustati.

 Koja je, prema vašem mišljenju, najznačajnija Savina zaostavština?

- Uspeli smo da kroz izuzetno težak i dug vremenski period sačuvamo duhovno i kulturno jezgro svesti o tome ko smo i šta smo. Sava ideju Crkve shvata kao savršeni temelj za građenje duhovnog i kulturnog identiteta, jer samo to i čini jedan narod narodom. To smo dokazali kroz vekove koje smo prošli bez države, a opet smo se očuvali kao celina, za razliku od mnogih drugih koje je struja svetske geopolitike progutala. Zahvaljujući Savi dobili smo crkvu kao ideju i Crkvu kao ljudsku organizaciju, ali dobili smo i kralja. Dakle, to je čovek koji je identitetski udario temelje i granice srpskoj naciji mnogo pre nego što su takav termin i ideja takvog termina uopšte postojali.

Vaš lik je kasnije nasledio Dragan Mićanović. Da li ste zadovoljni načinom na koji je on pristupio liku i koliko ste se savetovali s njim?

- Odredili smo opšta mesta kada je o našem liku reč, ali smo se složili da svako ide svojim putem, jer su i Rastko i Sava dva različita puta. Dragan je izvrstan glumac i uveren sam da će publika biti zadovoljna načinom na koji je odigrao Savu.

Našli ste se u ekipi starijih i iskusnih kolega, kakva je bila saradnja s njima?

- Izvrsna, jer smo imali potpuno ravnopravni, partnerski odnos, što je meni omogućavalo da se osećam opušteno, ali i da svaku nedoumicu i savet koji su mi bili potrebni bez ustručavanja raščistim ili potražim od njih.

U moru kritika na račun "Nemanjića" vi ste pobrali samo pohvale. Kakav je osećaj biti odličan u projektu koji je, u najmanju ruku, okarakterisan kao očajan?

- Nisam potpuno svestan šta se zapravo desilo, otuda i ne mogu jasno da artikulišem sve po tom pitanju, ali mogu da kažem da se osećam prezadovoljno, mimo svih očekivanja. S druge strane, ako prosečno dva miliona ljudi gleda "Nemanjiće", to bi se teško moglo proglasiti za očajno. Ili to možda znači da dva miliona ljudi u Srbiji ima očajan ukus? Možda su nam standardi za kvalitet nenormalno visoki, a pre će biti da stvari nisu toliko bipolarne da bismo ih jednostavno mogli okarakterisati kao fantastične, odnosno očajne.

Šta bismo mogli da naučimo od "Nemanjića" i koliko smo danas udaljeni od njihovih vrednosti?

- Ono što nas Nemanjići uče jeste da su za uspeh neophodni strpljenje, rad i lična odgovornost. Spoljni faktori i sreća, takođe. Car Dušan je kulminacija jedne ideje, truda i posvećenosti, on nam nije pao sa neba. Ako želimo dobro sebi i ovoj zemlji, moramo imati ideju, trud i posvećenost, ali i slogu. Ovo poslednje ne mogu dovoljno da istaknem.

Šira publika vas je prvi put videla u filmu "Pored mene", ali nećete igrati u nastavku. Zbog čega?

- Nisam mogao da se usaglasim sa produkcijom oko svih obaveza i žao mi je što je tako ispalo. "Pored mene” je bio lep i uspešni projekat, a nastavak deluje obećavajuće.

Kakva iskustva nosite sa tog snimanja i koliko vam je bilo teško da uđete u lik mladog momka tvrdih, desničarskih stavova?

- Matija, lik kog sam igrao, govori mnoge istine, ali ne ume, usled mladosti i neiskustva, da ih iskaže na pravilan i konstruktivan način. Proces rada na filmu bio je dugotrajan, celokupna ekipa je učestvovala u tome, od scenariste i reditelja, preko nas glumaca, tako da je i nastajanje tih likova bilo postepeno i prirodno.

Glogovac je prevazišao ovaj svet

 

Nebojša Glogovac je tumačio lik Vukana, brata Rastka Nemanjića, kog u mladosti igra Milan Marić. Da li ste imali priliku da se sretnete sa Glogovcem na snimanju i kako ga se sećate?

- Sreli smo se samo jednom, na času jahanja. Beskrajno šarmantna i duhovita osoba. I ne bih dalje o njemu. Svi smo sve rekli onog dana kada je prevazišao ovaj svet.