Najpre, on dobro zna ko su novinari, a ko ne i možemo samo moliti boga da se na toj kvalifikaciji zaustavi, pa da mu ne padne na pamet da objašnjava da novinari lista „Alo!” i ostalih redakcija ne samo što nisu novinari, nego nisu ni ljudi.

Međutim novinari, ma koliko ih Đilas pretvarao u pokretne mete i vređao, prošli su super kada pogledamo šta je gospodin Đilas uradio Demokratskoj stranci. Stranci koja mu je donela sve, kolegama koje su mu verovale, sa kojima je provodio dane i godine...

Korak po korak, izjava po izjava, kamata po kamata i, narodski rečeno, tokom kampanje uništio je svaku šansu da stranka, koja mu je dala sve, ostvari dobar rezultat. Bez pardona, bez skrupula, bez griže savesti.

Ipak, ne mogu da grešim dušu, gospodin Đilas se i u kampanji brinuo da li će njegova bivša stranka preći cenzus. Te je s tim u vezi istakao da ako DS ne pređe cenzus, teško da će on ikada naplatiti svoj novac od kamata na osnovu toga što je njegova kompanija preuzela potraživanja prema DS-u.

Ako se manemo Đilasove netrpeljivosti prema novinarima koji mu nisu po volji, jer je uvek bio takav i tu se neće ništa promeniti, ostaje činjenica da je juče bio 5. mart i Demokratska stranka nije prešla cenzus na izborima u Beogradu.

Tu su potpuno nebitni Dragan Đilas, Dragan Šutanovac, Bojan Pajtić, Boris Tadić, jer je to stranka koju velika većina građana i dalje posmatra kao stranku Zorana Đinđića. Ponavljam, juče je bio 5. mart i stranka, na čijem je čelu nekada bio Zoran Đinđić, nije prešla cenzus u Beogradu...

To nije mala stvar, niti je dobra vest.