Baš kao i u slučaju porodice Milojković iz sela Velika Ivanča, o čemu je „Alo!“ već pisao, beba je bez obrazloženja i bilo kakve dokumentacije samo nakon nekoliko dana odvojena od majke.

Sandra ne krije da je ranije imala problema sa narkoticima, međutim sada, ako je verovati nadležnima iz Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti u Teodora Drajzera, ona je „čista“, a analize na narkotike i alkohol su negativne.

Brinemo o deci

Kako za "Alo!" kažu u Gradskom centru za socijalni rad, oni o pojedinačnim slučajevima po zakonu ne mogu da pričaju. - Vodimo računa o dobrobiti svakog deteta i šta je u tom trenutku za njega najbolje - kazali su nadležni.

- Lečila sam se i izlečila. Našla sam partnera, zaljubila se. Želeli smo da imamo porodicu. Zatrudnela sam i porodila se 12. oktobra 2016.u GAK „Narodni front“. Porođaj je protekao uredno i silno smo se radovali, ali uprkos svoj toj sreći, ja iz porodilišta nisam iznela svog sina - kroz plač priča Sandra i dodaje da joj je samo dva dana nakon porođaja socijalna radnica donela da potpiše neki dokument.

- Terali su me da potpišem papir, ali mi nisu dali da ga pročitam. Negodovala sam i rekla sam da ne izlazim bez svog sina. Odmah sam se prisetila da su me još tokom trudnoće na ulici presretale socijalne radnice iz mladenovačkog centra za socijalni rad i pitale me šta planiram sa detetom, na šta sam odgovarala da ću ga čuvati kao i sve majke. Rekle su mi: „To ćemo tek da vidimo!“ A komšinica iz zgrade, koja je tada bila direktorka našeg centra za socijalni rad, stalno se raspitivala kada ću se poroditi - priča naša sagovornica i napominje da su joj i u porodilištu urađene analize na narkotike i da su bile negativne.

Iako je tužna i razočarana izašla iz bolnice bez sina Vuka, sve dok je znala u kojoj je bolnici smešten, išla je redovno da ga obilazi.

- Poslednji put sam videla svog Vuka u Tiršovoj, bio je živahan i veseo. Dok sam ga gledala kroz staklo, prišla mi je sestra i rekla da dete ide u hraniteljsku porodicu i da mi je Centar za socijalni rad iz Mladenovca zabranio da viđam sina. Tražila sam dokumentaciju, želela sam da znam šta je problem, o čemu se radi, ali mi je rekli da joj je zabranjeno da o tome govori - otkriva ona. 

Kako navodi, u međuvremenu je saznala da je dete u hraniteljskoj porodici na Novom Beogradu, ali i poručuje da od svog deteta ne odustaje.

- Boriću se do kraja! Nemam para za advokata. Ali ako treba, tužiću sve, jer želim i volim svoje dete! Bez razloga su mi ga uzeli! Poslednji put sam ga videla nakratko pre godinu dana - govori Sandra.

Isti slučaj i u Velikoj Ivanči

Centar za socijalni rad u Mladenovcu oduzeo je i bebu staru 20 dana od majke Gorice Milojković u mladenovačkom selu velika Ivanča zbog, kako je „Alo!“ već pisao, „loših uslova za život“. Gorica nam je tada rekla da socijalni radnici nisu ostavili nijedan dokument o oduzimanju deteta, ali da su im usmeno rekli da njeno dete krivi kičmu na krevetu, daprozori slabo dihtuju i da duva sa svih strana. Kako je porodica Milojković navela, ako treba, boriće se da vrate dete i preko suda.

 

Šabić nam otkrio o čemu se radi!

Zorica Ristić, baka malog Vuka, kaže za „Alo!“ da se obratila povereniku za informacije od javnog značaja Rodoljubu Šabiću ne bi li uspela da sazna zašto joj je oduzet unuk. - Stigao mi je odgovor 30. novembra 2016. koji je sadržao i dokument iz mladenovačkog centra za socijalni rad. Tada sam prvi put videla da je Vuk oduzet zato što mi je stan neuredan, neosvetljen, prljav, prenatrpan stvarima, zagušljiv, ali su pomenuli i ćerkinu narkomaniju - navodi ona.