"Nakon dugogodišnjeg rada sa decom učesnika različitih kampova na Tari, a i u osnovnim školama došao sam do saznanja da deca više znaju o pingvinima, lavovima, tigrovima nego o živom svetu koji nas okružuje. Tako je nastala ova zbirka priča sa ciljem da se deci približi taj živi svet koji nas okružuje o kome tako malo znamo, a deca još manje", kaže Petrović.

On ukazuje da svaka priča u knjizi ima svoju poruku - u nekim pričama je ona naglašena, a u drugim je malo prikrivena, da bi se čitalac naveo na razmišljanje".

Petrović kaže da je osnovna poruka svake priče u knjizi životna sredina i priroda i predlozi kako je najbolje možemo upoznati.

Pored zaštite prirode, u nekim pričama je naglašena uloga i značaj porodice. Tako u priči "Vuk Vukoje" stoji "Jaka, zdrava i složna porodica će i u najtežim uslovima za život opstati i preživeti i… izaći još jača i složnija".

Medved Milisav kao najveći predstavnik faune na ovom području, koji je ujedno i jedan od simbola "Tare", kao i razlog za proglašenje ovog područja za Nacionalni park, zauzima centralno mesto i on je nosilac priča.

Njegov život je podeljen u nekoliko priča ("Detinjstvo", "Tinejdžerski dani", "Momački život" i "Ja sam kralj").

U pričama je naglašen odnos životinja prema prirodi i uporđuje ga sa ljudima.

"Taj medved koji nam je toliko poznat kao prva igračka sa kojom se igramo i spavamo, tokom godina postaje sve veći i sve strašniji, tako da ga posmatramo u nekim zrelijim godinama kao strašnu zver. U stvari to je isti onaj mali meca sa kojim smo spavali i igrali se", navodi Petrović.

On naglašava da kada upoznamo život životinja i njihovu ulogu u prirodi možemo shvatiti koliki značaj imaju i koliko su povezane sa nama, a mi sa prirodom.

Petrović kaže da za neke životinje vlada potpuno pogrešno mišljenje i verovanje i da tek onda kada sagledamo njihov život videćemo koliko su značajne i koja im je uloga u prirodi.

U pričama o medvedu on razmišlja i donosi zaključak da "u šumi - prirodi sve se zna: šta ko radi, ko sa kim živi na istom mestu, ko je kome hrana, ko se od koga brani i ko koga juri - to je uvek bilo tako i tako treba da ostane, to je zakon prirode".

Jazavac razmišlja: "Da je šuma bez ptica pusta, nema i strašna. Nema svoju lepotu i dobrotu… zato smo svi mi tu da zajedno živimo i čuvamo to što imamo, jer drugo nemamo!"

Petrović je naglasio i to da su svi učesnici priča prostorno raspoređeni tako da pokrivaju celo područje Nacionalnog parka i da pored upoznavanja sa životom učesnika upoznajemo i sam Nacionalni park, značaj zaštite prirode i sredine u kojoj živimo.