Beograđani su osetili dah 14. veka u prestonici, a donela ga je Vesna Manitašević (57) iz Velike Hoče na Kosmetu u svojim narodnim nošnjama!

Ona je jedna od 10 žena u Srbiji koja plišem, zlatnim i srebrnim nitima srme spaja vreme vladavine cara Dušana i ovu 2018. godinu, ručno praveći autentične haljine, suknje i anterije kakve su nosile davno zaboravljene srpske dame.

- Dugo se bavim tim starim zanatom - ručno rađenim rukotvorinama. Ove nošnje koje sam donela iz Velike Hoče i prikazala ih nedavno Beograđanima izrađene su od pliša, a izvezene su zlatnom i srebrnom srmom. Nas desetak žena, okupljenih u Udruženju „Jefimija“, pravimo sve to živeći u nadi da će se prodati. Za jednu nošnju treba nam dosta vremena. Čitavih osam meseci! Ručna je izrada i posao zahteva odlične oči, ruke, ali i kičmu. Po četiri dana dnevno provedemo radeći. Osim nošnji, na razbojima tkamo ponča, šalove. Svaka žena ima svoj „sektor“. Neka plete, neka tka, a neke prave nošnje. Imamo sve aktivnosti - otkriva nam detalje Vesna.

Teško živimo u Hoči

Vesna Manitašević kaže za „Alo!“ da je Udruženje „Jefimija“, koje čuva stare zanate od zaborava, osnovano 2000. godine u Velikoj Hoči i da je brojalo 90 žena. - Sada nas je 10. Zovu nas i drugi gradovi da predstavimo naše rukotvorine, ali nismo u mogućnosti. U Beogradu mogu da boravim kod devera. Teško živimo. Izdržavamo decu od penzija. Niko ne radi. Mi, majke, obezbeđujemo sve što im treba - iskrena je ona.

Prema njenim rečima, one su imale sačuvane drevne modele koje su nosile njihove prababe, bake, majke i tako su nastavile tradiciju čuvanja modela, baš onakvih kakvi su bili u 14. veku.

- Ima kupaca. Ali malo. Nošnja ne može da se nosi u svakoj prilici. Kupuje se za venčanja i druge slične svečanosti. Svako nađe neku namenu, a poštujemo kupčeve želje - pravimo suknje, bluze, haljine, anterije. Dakako, uz to ide i nakit - minđuše. Ova izložba u Beogradu bila je dobra. Manekenke su bile obučene u naše rukotvorine. Srećna sam zbog toga. S druge strane, muka je da dođemo u prestonicu i da se vratimo u Veliku Hoču. Put je skup, neizvestan. Prolazimo kroz desetine albanskih sela. Sada je mirnije u odnosu na ranije - priznaje Vesna.