Orilo se Arilje danas od jecaja Vesne Aleksić, i sa njom plakalo, dok se nadvijala nad odrom svog mlađeg sina koji je sahranjen na lokalnom groblju.

Niko joj nije mogao uzetu nadu da će njen sinčić nekako ustati i umiljato se nasmejati.

Njen Boško, petogodišnjak, stradao je juče u reci Rzav u centru grada kada je upao u nabujalu reku. Mutna voda odnela ga je par kilometara naniže u mesto Sastavke, gde se Rzav već uliva u Moravicu. Posle dva sata potrage dečakovo telo je pronađeno nasukano na granje uz obalu, pa je pokušana reanimacija, ali bezuspešno.

Stradao pred očima ujaka

Boško je stradao pre očima brata Viktora (6) i ujaka Vladimira koji je sestriće doveo u parkić kraj Rzava.

U kobnom trenutku ujak nije obratio pažnju na dete koje se zatrčalo ka reci i upalo u nju. Nekoliko sekundi kasnije brzaci su vitlali Boška i nosili ga nizvodno.

- Još nismo rekli Viktoru da nikada više neće videti brata. Gledao je Boška kako nestaje, dozivao ga je dok ga je matica vukla u nepovrat. Nismo mu još rekli, a ne znam ni kako ćemo, bili su vezani jedan za drugog kao pupčanom vrpcom - izustio je nekako Boškov i Viktorov otac Aleksandar Karišik, piše "Blic".

Za manje od dva meseca Vesna i Aleksandar je trebalo da krste dete, reče familija da je krštenje bilo zakazano za Đurđevdan.

- Ja sam mu dao ime Boško. Moj ponos, moja dika. Bio je kod mene u Republici Srpskoj za Božić, pevali smo zajedno "Ružo rumena". Molio sam Vesnu da još malo ostane sa mnom, rekla mi je "ne mogu da ga razdvajam od Viktora". Danas su se, evo moji unuci razdvojili - rekao je nad belim kovčegom Boškov deda, Aleksandrov otac.

Veliki broj Ariljaca našao se danas u povorci koja je dečaka ispratila na večni počinak.

Izuzimajući ujaka Vladimira i brata Viktora, trenucima kada je Boško juče upao u Rzav, u parkiću i na obližnjem šetalištu nije bilo ama baš nikoga ko bi mogao da pomogne.