Ukoliko ste nekada pokušali da unesete svog psa u gradski prevoz, mogli ste da se suočite sa besom drugih putnika. Međutim, zakon kaže da pojedini psi mogu da se voze GSP-om, ali moraju da budu ispoštovana određena pravila.

Propisi kažu da psi niži od 40 centimetara mogu da uđu u vozilo gradskog prevoza od 9 do 13 časova ili od 18 do 24 časa, ako su smešteni u posebnim, zatvorenim transporterima sa ventilacijom. Prema članu 38 Odluke o gradskom linijskom prevozu putnika, transporter u autobus treba smestiti tako da zauzima što manje prostora i da ne ometa i ne ugrožava ostale putnike.

Osim ovim aktom, ulazak životinja u vozila javnog prevoza regulisan je i članom 29 Odluke o auto-taksi prevozu, koja podrazumeva da se psi mogu voziti i taksijem, ali samo ako vozač pristane da u svoja kola primi četvoronožnog putnika. Uz to, zakon garantuje i da se javnim prevozom bez problema mogu voziti i psi vodiči.

Kada je reč o krupnijim vrstama životinja koje nisu obuhvaćene ovim propisima, one u autobuse, trole i tramvaje mogu da uđu samo ako ih unutra prime dobro raspoloženi putnici i vozač spreman da progleda kroz prste, piše Politika.

Tako da nije retka scena ni da poneki veseli kucov na povocu proskakuće između sedišta na opšte zadovoljstvo razneženih građana, ali i da se izgladneli ulični pas „prošvercuje” između nogu sažaljivih putnika i tako malo zagreje u ovim hladnim danima.

Za vučjake, doge, ili recimo pitbulove ovo ne važi. Previše su krupni i smatraju se opasnim, pa ih se ljudi boje i i dalje ih nipošto ne žele u autobusima. 

U najvećem broju zemalja takođe važe slična ograničenja kad je reč o prevozu životinja javnim prevozom. U Los Anđelesu, Čikagu, Finiksu, Njujorku... psi u autobuse takođe mogu da uđu samo u propisanim nosačima, koji su dovoljno mali da ih vlasnik može držati na krilu ispod miške ili između nogu dok stoji ili sedi. Najprijateljskiji prema ljubimcima je Hongkong gde nekoliko godina postoji autobuska linija „99” namenjena krznenim stanovnicima i njihovim vlasnicima.