Potraga je trajala 10 dana, ali zbog mutne i nadošle vode nisu do juče uspeli da ga pronađu. Tražili su ga meštani, policija, Žandarmerija, opremljena čamcima, ali je sudbina htela da ga pronađe otac!

- Deset dana sam neprekidno koračao pored reke. Ostajao sam čak i preko noći na obali, jer sam znao da Pek nosi mog jadnog Milutina!

Tražio sam ga pogledom po vodi svakog sekunda. Moj bol se ne može opisati… Reka ga je nosila, udarala u granje, u kamenje, mučila njegovo izmrcvareno telo - rekao je otac Bogomir, jedva izgovarajući reči. 

Majka: Hoćemo dostojno da ga sahranimo

Milutin je kobnog 12. marta neopaženo izašao iz kuće, a tragovi koje je ostavio u snegu vodili su do obale reke Pek.

- Odmah smo pretpostavili da je dobio napad epilepsije i upao u reku ili da se okliznuo i nije mogao da izađe iz nabujale vode. Milutin boluje od epilepsije, često je imao napade, a zbog bolesti je jedva govorio. Nervozno smo koračali obalom Peka... U isti mah smo se i nadali i strepeli da ćemo ugledati njegovo telo. Bilo nam je važno da ga pronađemo, da ga makar dostojno sahranimo - kaže neutešna majka Žikica.

Telo dečaka nađeno je oko 20 kilometara nizvodno.

Zakačilo se za grane u blizini brane odakle se Majdanpek snabdeva vodom, na mestu zvanom Pustinac.

Dečak je 12. marta izašao iz porodične kuće, a po tragovima koji su vodili do reke, pretpostavljalo se da se utopio.

- Milutinovo zdravlje bilo je ozbiljno ugroženo. Bolovao je od epilepsije, često je imao napade i zbog bolesti je jedva govorio. Bio je čest pacijent Instituta za majku i dete u Beogradu - kažu meštani sela.

Telo je posle uviđaja preneto na obdukciju radi utvrđivanja tačnog uzroka smrti.