Sve što je dalje rekao nije se čulo od gromoglasnog smeha. Dok je muški deo razmišljao da li najava ministra znači da će ih puškom terati na „one radnje“ ne bi li uskoro nešto zakmečalo, žene su pohotno zamišljale nekog macana u uniformi kako im zvoni na vrata... Nikome nije bilo jasno da li će sad muškarcima redovno stizati pozivi za vojne vežbe i da li u borbi za povećanje nataliteta učestvuje i rezervni sastav ili samo profesionalna vojska.

Razglabalo se o misionarskoj pozi, o tome kako žene da prebole odlazak dragog u međunarodnu misiju... A velika dilema je i da li dame mogu da biraju ili je naređenje-izvršenje, pa šta ti se pojavi na vratima - to prigrli. Jer, kao što i sami znate - sve bi seke ljubile mornare...

Dok smo se na mrežama zezančili i smišljali ljubavne afere sa mišićavim dasama u maskirnim uniformama, u Srbiji se ugasilo još jedno selo... Zato sad moram malo da se uozbiljim...

Realno, moramo, i bez pomoći Vojske, hitno da se bacimo na neke radnje u mraku jer istina je, sve nas je manje i neće nas biti. I ne treba da nam bude pokretač to što će Vlada nekim merama da nam olakša stvaranje porodice. Da se razumemo, idealnih uslova nikad neće biti... Potrebno nam je samo malo više ljubavi i svest da svet treba i iza nas da ostane...