Za razliku od aparthejda koji je između 1950. i 1991. bio na snazi u Južnoj Africi, gde su ljudi mučeni, maltretirani, ubijani i diskriminisani na svaki mogući način zbog boje njihove kože, na Kosmetu su trenutno na snazi malčice drugačija pravila.

Tamo se ljudi muče, maltretiraju i ubijaju ne zbog boje kože, nego zbog toga što govore „pogrešnim“ jezikom i druge su vere u odnosu na većinu. I sve je dozvoljeno. Od 1999. i osnivanja kosovskog aparthejda, na stotine Srba je ubijeno, proterano, njihove kuće su paljene i nikada niko nije odgovarao. Niti će. Srbi su dozvoljena meta za bilo kog „kosovskog policajca - ogorčenog građanina - službenika - kriminalca...“

Mogu im raditi šta god požele, što smo i videli u nedelju prilikom hapšenja Marka Đurića. Naravno, tu su i pripadnici Unmika i Kfora, ali oni su tu samo da pokupe krvave ostatke, ne i da prljaju ruke.

Za to su zaduženi njihovi puleni, koje naravno pre toga obuče u skladu sa najdemokratskijim metodama koje vladaju u kosovskom aparthejdu. Stranih instruktora nikada ne nedostaje po bazama kao što su „Adem Jašari“ i slične. Nabijanje „kalašnjikova“ u stomak, udaranje kundakom, zabijanje noža u leđa, postavljanje požara, bombe…

Sve su to Tačijevi specijalci naučili i unapredili.

A kad požele imanja i kuće lokalnih Srba koji i dalje ne žele da prodaju dedovinu, ništa lakše - prijave ih za ratni zločin. Aparthejd je u Južnoj Africi vladao duže od četiri decenije i uz ogromne napore ostatka planete je konačno ukinut. Na Kosmetu je trenutno na snazi gotovo dve decenije. Predugo.