Klepetan je u danas nešto oko 10.30 sleteo u gnezdo na krovu dvorišne zgrade brodskovaroške škole, Malena ga je dočekala raširenih krila i veselim klepetanjem.

- Očekivao sam ga kroz koji dan, ali eto stigao je. Svi smo srećni, i Malena i ja, brojni prijatelji i znanci su me već zvali i pitali 'je li Klepetan stigao', verovao sam da će se to dogoditi ovih dana, pa me je ovo malo i iznenadilo, ali ugodno - kazao je za "24sata" penzionisani školski domar Stjepan Vokić, koji o Malenoj i Klepetanu i njihovim potomcima nesebično, od svoje skromne penzije i uz pomoć dobrih ljudi, brine punih 16 godina.

- Istina, Klepetan kasni nekih tri ili četiri dana nego u godinama dok je bio mlađi. Put je dug, više od 13.000 kilometara, treba to preleteti i izbeći brojne zamke. Poslednjih godina kašnjenja su bila i po nedelju, dve, pa ga i nisam danas očekivao, ali je najvažnije da je srećno stigao, da je opet tu i da se ova prelepa priča nastavlja. Niko srećniji od Malene i Klepetana, naravno i mene. Sreća i ljubav, nakon duge jeseni i zime, opet "stanuje" u našem dvorištu - govori Stjepan sav srećan i pomalo zatečen iznenadnim Klepetanovim dolaskom.

Do sada su Klepetan i Malena, uz Stjepanovu svesrdnu pomoć odgajili čak 54 ptića, što je pravi raritet i svetskih razmera kada je o rodama i njihovim potomcima reč.

- Sada me očekuje dosta posla, moraću skoro svakog dana na kanale i ribnjake po ribu, hrane će biti potrebno više kada mlade rode kroz mesec, dva dođu na svet, zato se nadam pomoći donacijama dobrih ljudi. Opet će u gnezdu Klepetana i Malene biti novih potomaka i svakodnevnog veselog klepetanja - govori Vokić.

Na posao se, iako gladan i umoran od dugog puta, odmah dao i Klepetan je po okolnoj livadi počeo da skuplja grane i popravlja gnezdo Malenoj da bi i novoj generaciji malih roda ptića bilo ugodno i sigurno.