Ne staje. Puni pištolj i ponovo puca u vas. Onda trči do sledećeg prolaznika i puca u njega... Na sudu izjavljuje da je taj dan malo popio i da se baš ne seća najjasnije šta se dogodilo. Sud ga osuđuje na 40 godina robije. Umire u zatvoru pitajući se šta bi bilo da nije malo popio.

E sad, kakva je razlika između njega i onoga koji je odlučio da nakon 20 piva sedne za volan i pobije celu porodicu, nedužne prolaznike. NEMA RAZLIKE.

Nakon što je uništio cele porodice pobivši njihove najmilije, moći će svoje najmilije da zagrli najkasnije kroz neku godinu. Novi zakon o saobraćaju stupa na snagu danas.

Za mnoge prekasno, ali za mene lično i premalo. Naravno da ne treba razapinjati ljude koji naprave saobraćajni prekršaj. Ne treba stavljati na lomaču one koji izazovu udes, već da shodno zakonu, za to i odgovaraju. Da budu kažnjeni. I to je to. Međutim, ako voze u teškom alkoholisanom stanju, trebalo bi im trajno oduzmati vozačku dozvolu, a ne na samo nekoliko meseci.

Međutim, šta ako vozeći pijani ubijete nekog? Šta je odgovarajuća kazna - pet, šest, sedam godina robije? Izađete za tri? Gde je tu pravda za žrtve? Previše ljudi gine u Srbiji u saobraćajnim nesrećama. To je činjenica. Moramo se boriti da sačuvamo svaki život, a novi zakon o saobraćaju je iskorak u tom pravcu. Ne sme biti i poslednji. I da. Da bi uspeo prvi korak, zakon se mora primenjivati. Inače, džaba sve. Ostaće mrtvo slovo na papiru.