Tačka. Onog trenutka kad krenete da zviždite tokom himne, pljunuli ste u lice ne samo državi nego i svima onima koji ponosno pevaju himnu.

Neko će reći, pa to je Novi Pazar, to se stalno dešava tamo. Ne razumem? Ako je verovati mapi, to je deo Srbije, samim tim s je himna punim pravom bila intonirana na meču odbojkaša Novog Pazara i Vojvodine.

Niko vas ne tera da je pevate, niti bi to trebalo ikada raditi, ali ako vam se ne sviđa himna, niste zadovoljni simbolima zemlje…, zaista ne znam kako vam se može pomoći. Živite možda u pogrešnoj državi? Srećan put. U suprotnom, dužni ste da iskažete poštovanje prema državnim simbolima.

Istina, daleko od toga da se takve stvari dešavaju samo kod nas. Ni u Francuskoj nije retkost da domaća publika zviždi na „Marseljezu”. Ali to je njihov problem.

Sećamo se i kako je prolazila „Hej, Sloveni” u godinama nakon raspada Jugoslavije, ali forsirati himnu zemlje koja je nestala u krvavom građanskom ratu bilo je zaista suludo. 

Da li bi možda Adem Ljajić trebalo da okrene leđa, zviždi, sedne iz znaka protesta, iscepa grb zemlje čije boje brani… Ne, to ne radi. Ne peva himnu, ali stoji u stavu mirno dok se intonira.

I to je u redu. Dokle god daje 100 odsto na terenu, svaka mu čast. Njemu i svima drugima.
Šta god osećali, nikada neće biti u redu zviždati na himnu zemlje u kojoj živite. U najmanju ruku je licemerno.