Ovo putovanje bilo je moj poklon Tanji za godišnjicu. Uplatio sam nam vikend u etno-kući podno Rtnja, jer smo već neko vreme imali želju da zajedno osvojimo vrh ove planine, oko koje se prepliću razne misterije.

Smeštaj

Autobusom smo iz Beograda stigli pravo na odredište. Imali smo sreće da je stanica baš kod smeštaja, tako da nismo morali da idemo do Boljevaca i natrag. Oko pola sata smo čekali da se uselimo u svoj mali i lepo uređen čardak. Sve je bilo čisto i mirišljavo. Drvena kuća sa temeljom od kamena, u kojoj smo noćili, smeštena je sa nekoliko sličnih objekata u dvorištu punom zelenila.

Razočaranje!

Od poznate kapelice Sv. Đorđa na vrhu, koju je supruga bogatog jevrejskog vlasnika rtanjskih rudnika podigla njemu u čast, skoro ništa nije ostalo, čak ni zapadni zid sa prozorom u sredini, koji je dugo vremena tu stajao. Kapelica je skroz razrušena, prvobitno od ljudi koji su poneseni legendama da tu ima blaga rušili kapelu, a kasnije i zbog prirode i surovih uslova koji vladaju na vrhu Rtnja. Srećom, postoji inicijativa da se ovo zdanje obnovi i nadamo se da će tako i biti.

Prvi dan proveli smo na zatvorenom bazenu koji je odrađen u stilu pećine sa kamenim plafonom i zidovima, dok su spolja kaskadno u tri nivoa raspoređena mesta za ležaljke. Po dve ležaljke i suncobran na zasebnoj terasici, bez gužve i osećaja da vam neko sedi na glavi. Sunčali smo se i posmatrali livadicu na vrhu Rtnja koji je zaista visok, nije ni čudo što nam je potrebno više od četiri sata da stignemo do nje. 

Izgubili se

Jutro nije obećavalo, bilo je oblačno, ali bar prijatno za pešačenje. Ovo planinarenje ćemo upamtiti i po tome što smo se zamalo izgubili. Iako sam prethodno peo ovu planinu dva puta, nedaleko po ulasku u šumu skrenuli smo sa staze. Nismo mogli da nađemo sledeći planinarski marker. Počeo sam da se nerviram, bio sam ubeđen da znam put jer sam tuda već prolazio. Zbog činjenice da sam oba puta bio zimi, a da je sada avgust, počeo sam da shvatam da su olistalo drveće, rastinje i visoka trava učinili da sve izgleda nepoznato. Na kraju sam pronašao stazu provlačeći se kroz rastinje i trnje. Poenta priče glasi - nikada nemojte potcenjivati prirodu, pogotovo ne planinu!

 

Osvajanje Rtnja

Prva etapa uspona je lagana šetnja kroz prelepu bukovu šumu. Završava se izlaskom na ivicu šume, gde nas Rtanj čašćava prvim vidikovcima. Odatle staza nastavlja još strmije i tu drugu etapu penjemo po kamenim liticama, dok nam se sa desne strane pruža prelep pogled na zeleni pojas šuma oko Rtnja. Tu negde smo, što se kaže, nabacili radnu temperaturu, prošao nas je prvobitni osećaj umora i hvatamo konstantni tempo.

Putujuće duće

Oni su putujuće duće (duše odmila)! Novopečeni mladi bračni par Tanja (26) i Milijan (33) Vasilić poslednjih pet godina zajedno putuju i šunjaju se Srbijom. Zanimljive destinacije i adrenalinske akcije su njihova strast. Najviše od svega vole da putuju bez plana, da istražuju i skreću sa rute jer, kako kažu, najlepši deo putovanja nije stići, već putovati! Oni će svakog petka samo za čitaoce „Alo!“ iznositi delove svog putujućeg dnevnika i kroz njega predstavljati neke od najdivnijih predela naše zemlje, koji će vam osim divljenja probuditi i adrenalin

Sa kamenih litica staza nas opet uvodi u još strmije šume i treću etapu. Ne razmišljamo o hrani, ali vodu brzo trošimo. Ispoštovali smo planinarsko pravilo - flaša vode po čoveku, ali nam to izgleda nije bilo dovoljno. Rtanj je inače poznat po tome da muči žeđu svoje planinare, jer sva voda prolazi kroz njegove krečnjačke stene i izbija u nižim delovima. 

Dan se prolepšao i sunce uveliko greje. Do sada su nas od njega skrivale guste šume, ali poslednja etapa do vrha su ogoljene stene bez rastinja. Stižemo do venca planine kojim prelazimo poslednje metre, sa leve strane pogled puca ka južnoj, a zdesna ka istočnoj Srbiji.
Stigli smo do vrha. Posle nešto više od četiri sata hoda strmom južnom stranom, sunčali smo se kao gušteri na onoj livadici sa početka teksta. Istraživali smo lokalitet i čitali knjige za uspostavljanje veza sa vanzemaljcima, koje ljudi pored ostalih sitnica čuvaju u metalnoj crvenoj kutiji. Pokupili smo tu okrepljujuću energiju ovog mističnog vrha, o kojem se priča i krenuli nizbrdo severnom stranom koja liči na pravu pravcatu stranu piramide. Za nepuna tri sata bili smo u selu Rtanj, odakle smo stopirali do naše kućice.

Jezive tajne

- Pisac naučne fantastike Artur Klark smatrao je da se u Rtnju krije piramida, najstarija tvorevina vanzemaljaca.
- Drugi su ubeđeni da se u planini krije svemirski brod koji će pred sam smak sveta poleteti, a svi koji se tada tu zateknu, moći će da krenu u svemir, na daleko i lepo mesto.
- Lokalci misle da se u pećinama planine nalazi blago, jer legenda kaže da je na vrhu živeo čarobnjak koji je čuvao ogromno bogatstvo.
Ako vas zanima još avanturističkih putovanja, zapratite Tanju i Milijana na „jutjub“ kanalu: Putujuce Duce ili na Instagram profilu