Za to se juče založila hrvatska predsednica Kolinda. Rekla i ostala živa. Za razliku od nekoliko stotina hiljada Srba, Jevreja, Roma… svih onih koji nisu bili po ukusu Ante Pavelića u godinama Nezavisne države Hrvatske. Nije bilo bitno da li su u pitanju deca, žene, starci… Ustaše nisu pravile razliku i sve su ih ubijale sa istim zadovoljstvom.

Dok se Kolinda zalaže za to da se konačno otkrije ISTINA o Jasenovcu, za početak bi hrvatska predsednica mogla da svoju decu odvede u LOGOR SMRTI. Da im objasni šta je u stvari istina i koliko je dece samo zato što su bila deca nekih drugih, a ne čistih Hrvata, pobijeno. Brutalno, kamama i macolama. Onda u povratku može da im, kako ona navodi, pusti „omiljenog pevača Tompsona“. Ko zna, možda bi onda, s obzirom na to da je Hrvatska članica Evropske unije, mogla da se provoza i do Aušvica da pokuša i tamo da utvrdi prave činjenice. Siguran sam da Kolinda smatra da kao i u Jasenovcu tamo preteruju u vezi s nekim stvarima.

I da, naravno, uskoro će i godišnjica Blajburga. Siguran sam da će se Kolinda tamo pojaviti s tužnim izrazom lica zbog pobijenih ustaša i domobrana. I da, biće u pravu, partizani su tamo streljali one kojima su ruke do lakata bile u krvi. Izgleda samo da ih nisu pobili dovoljno, jer kako stvari stoje, ustaše nikada nisu bile jače u Hrvatskoj. Samo, za razliku od svog pokliča, nikada neće biti za istinu spremni. A to je da im je mesto na đubrištu istorije. Bez obzira na to koliko komisija Kolinda osnuje ili koliko pesama Tompson ispeva.