Ministar, kome je sport sastavni deo života i koji svakog jutra ustaje s prvim petlovima da bi išao na trčanje, a i godinama je trenirao boks, otkrio nam je od kada datira njegova ljubav prema veslanju...

- Kad je moj sin Nikola počeo da vesla, ja kao otac morao sam da mu pariram, da ne bude bolji, da ga sustignem (smeh). On je trenirao boks osam godina, što sam i ja trenirao, pa je prešao na veslanje. Prvo je on mene kopirao dok je bio mali, a sada ja njega. Boks sam, inače, počeo da treniram zbog kardio treninga i mislio sam da je to nešto što je najzahtevnije i što obezbeđuje i kondiciju i snagu, a onda kada sam sa Nidžom krenuo da treniram veslanje, shvatio sam da je to potpuno druga dimenzija - kaže nam Đorđević, pa nastavlja:

 - Inače, trudim se da treniram svakog dana pomalo, ali bar tri-četiri puta nedeljno da to bude intenzivnije. Ustajem dosta rano, u pet ujutro, pa onda budim i mog sina da zajedno treniramo, mada on nekada ustaje pre mene. Trening mi najviše pomaže mentalno, moj posao je vrlo zahtevan i radni dan mi se završava vrlo kasno, nikada pre devet uveče. Da bi čovek sve to izdržao mentalno, mislim da je sport najbolja stvar - priča ministar, navodeći da ga nismo sasvim slučajno zatekli baš u veslačkom klubu Crvena zvezda.

- Okoreli sam navijač Crvene zvezde. Za Crvenu zvezdu navijam od rođenja, kao i moj sin. Učlanjeni smo u Crvenu zvezdu onog trenutka kad smo se rodili - kaže nam on.

 Slobodno vreme, navodi, osim sportom ispunjava i čitanjem, ali i druženjem sa sinom Nikolom (18) i ćerkom Miom (16), što mu je najvažnije. Đorđević

- Knjige nosim stalno u svojoj radnoj torbi i čitam kad god ugrabim vremena. Nažalost, nemam puno vremena za porodicu, mi se mimoilazimo. Kada sam ja pre šest godina ušao u državnu upravu, pričao sam ozbiljno s porodicom i znali smo da će to generalno značiti da ću biti više odvojen od njih, ali zaista se trudim da s decom budem koliko god mogu - kaže on.

Ministar nam otkriva da baš zbog sporta uveče gotovo nikada nigde ne izlazi.

- Nikada ne idem u kafanu, nisam noćni tip i nikada nisam bio. Uvek ustajem rano i idem da trčim. I kada odem u inostranstvo poslovno, volim da ustanem rano, obučem trenerku, trčim i tako upoznajem gradove. Tako sam upoznao sve gradove u kojima sam bio od Bakua do Njujorka - kaže on.

Kako sam zaradio prvi novac

Đorđević nam je otkrio i da se odlično seća kako je zaradio svoj prvi novac.

- Tražio sam od svog oca pred kraj četvrte godine srednje škole da mi kupi muzički stub. Pošto je to u to vreme bilo dosta skupo, on mi je rekao da ja zaradim pola, a on će mi dati drugu polovinu. Čim se završila školska godina, počeo je neki sajam i radio sam tu preko omladinske zadruge. To je bilo rmbanje od ranog jutra -, ustajao sam u četiri ujutro, a radio sam do popodne. Montirali smo i demontirali štandove i bilo je zaista teško. Zaradio sam tada 700 maraka. Kada sam uzeo te pare, otac mi je rekao: „E dobro, sad ću ti i ja dati 700 maraka i idi i kupi stub“, a ja sam mu odgovorio: „Možda je ipak pametnije da sačekamo, ionako idem u septembru u vojsku, pa kada se vratim, onda da kupim“. Rekao mi je: „Vidiš, kada je bilo reč o mom novcu, nisi razmišljao tako“. Voleo bih da i moj sin nauči tu školu koju sam ja prošao sa svojim ocem, ali on je vrlo skroman, nema velikih prohteva. Njega samo zanima veslanje, to mu je sada opsesija.

Poruka radnicima za Prvi maj

Kao ministar za rad povodom Prvog maja imao je poruku za sve radnike.

- Položaj radnika uvek može biti bolji, ali mislim da smo mi ostvarili najbolji mogući kontakt sa socio-ekonomskim savetom kao kontakt tačkom, i sa sindikatima koji zastupaju radnike, i sa poslodavcima. Ti naši kontinuirani sastanci koje imamo i na nivou kolegijuma, sednica, a i van toga govore da je želja Vlade da položaj radnika unapredi. Moja poruka njima je da Vlada neće da ih zaboravi. I mi u Vladi smo na neki način i radnici i poslodavci. Kada sve ovo jednog dana bude prestalo, mi ćemo biti samo na toj drugoj strani i zato se sada borimo da se jednog dana ne kajemo što nismo uradili bolje.

O članstvu u Mensi

Na našu konstataciju da malo ljudi zna da je i član Mense, ministar kaže da time ne želi da se hvali:

- Ne znaju da sam član jer se ne hvalim time. Ponekad odem na neke kongrese i sastanke, povremeno se čujem sa predsednicom Mense. Sasvim slučajno sam otišao na testiranje, pokazalo se tako kako se pokazalo, ali ne mislim da sam ja zbog tog papira u prednosti u odnosu na ostale.

 Znam da kuvam

Đorđević nam se pohvalio i da zna da kuva.

- Znam da kuvam, ali to što ja volim da kuvam mislim da je mojim klincim izašlo na nos. Kada god ih pitam da li bi da jedu moje italijanske specijalitete bazirane na paradajzu, poput bolonjeza i peperona kažu „nemoj, molim te“.

Zašto ne idem na roditeljski

- Bio sam mnogo stroži otac kada su bili manji, sada su dovoljno odrasli. Na roditeljske sastanke nikada nisam išao ne zato što ne stižem ili što neću, nego ne želim njima da pravim probleme. Njihovi razredni mislim da i ne znaju, ni u osnovnoj školi učitelji nisu znali da sam ja to što jesam. Mislim da je to tako bolje za njih. Možda su oni nekada želeli da im otac ode da bi bolje prošli, ali ništa od toga.