Delovao je Saša kao čovek za primer, a skoro da nije bilo glasača koji nije pao na njega dok ga je gledao kako šeta svog psa i govori neke normalne stvari koje su san svakog Srbina.

Kaže Janković da traži Srbiju u kojoj nema partijskog i burazerskog zapošljavanja, sprovešće lustraciju, kaže, trebaju nam novi, „čisti“ ljudi u politici... Priznajem, primamljivo zvuči.

Međutim, kao što to obično biva, počele su da padaju maske, jedna po jedna.

Neću da pričam o nadimku Prangija, o njemu on uporno ćuti. Neću ni da spominjem sakupljanje poena na preminulom Nebojši Glogovcu, zbog koga ga je napao Nikola Kojo, to neka ide njemu na obraz, ako ga ima. Spomenuću samo neke od Sašinih mrlja. Da, mrlja, i to baš onoga koji se predstavlja kao novo, „čisto“ lice na političkom nebu.

Ovajdio se Sale od ove države, službovao je u Miloševićevom režimu, a koliko je bio iskren u tome, najbolje govori njegov prelet 5. oktobra na pobedničku stranu.

Kao bivši zaštitnik građana, iako to odavno nije bio, koristio je službeni automobil, a uz to i državne kartice za putovanje autoputevima po Srbiji. Sve bi to nekako prošlo da nam šef SPS-a nije otvorio oči.

Reče Dačić: „Saša, nisam bio seksualni manijak kada si me molio da ti zaposlim ženu u svom kabinetu?!“. Ne, nećemo o tome ko je seksualni manijak, a ko nije, već ćemo o onom delu: „Zaposlio sam ti ženu“.

Znači, onaj dobri i prepošteni Janković, koji se bori protiv „bratije“, molio je tada „brata“ Ivicu da mu zaposli ženu, i to ni manje ni više nego u MUP-u?! Jer priznaćete, glupo je da žena Saše Jankovića radi negde a da to nije državna institucija.

E, moj Saša... Ako je i od tebe, vala, mnogo je...