Naši sagovornici Stevan Đokić, savetnik za istrage i bezbednost i direktor Kontrainformativne agencije DBA, i Časlav Ristić, penzionisani islednik i nekadašnji forenzičar, za „Alo!“ navode zašto ubice biraju javna mesta i kako se šablonski priprema teren za likvidaciju. 

- Postoji više razloga zbog kojih se ubistva dešavaju na ulici ili na javnim mestima. Prvi je da bi se stekao utisak da je to ubistvo mogao da izvrši bilo ko, to jest da se otkloni sumnja da su se ubijeni i ubica poznavali. Drugi razlog može da bude sama situacija, da kada ubica vidi priliku za izvršenje u strahu izvrši ubistvo. To se najčešće vidi po tome da ubica prvi hitac ispali sa leđa, a zatim bukvalno isprazni ceo okvir - objašnjava Đokić, bivši policajac.

On ističe da je treći razlog zašto se likvidacije dešavaju na otvorenom mogućnost bekstva.

- Počinilac ubistva na otvorenom se teže otkriva, dok u stanovima imamo nameštaj, zidove, oružje koje može da bude na dohvat ruke žrtvi ili možda još nekoga ima u stanu, što otežava likvidaciju - dodaje Đokić.

Odale ga šoljice za kafu

Penzionisani policajac seća se čuvenog slučaja iz 1997. godine koji se dogodio na Miljakovcu, kada je u jednom kafiću ubijen jedan žestoki momak.

- Tokom uviđaja smo pronašli tragove i otiske, ubica i žrtva su sedeli zajedno. Pronašli smo otiske prstiju na šoljicama za kafu. Ustanovljeno je da su krenuli da izađu i u tom momentu ga je poznanik likvidirao. Međutim, ubica se nakon nekoliko dana vratio u kafić i pretio konobaricama, koje su zato svedočile da su te šoljice u kafiću stajale odranije, odnosno da ih nisu prale oko mesec dana. Na sudu je oslobođen, ali i on je izgubio život u jednom od obračuna - ispričao je Časlav.

Prema njegovim rečima, na osnovu dugogodišnjeg iskustva, a i prema dosadašnjim saznanjima, izvršioci ubistva najčešće poznaju žrtve.

- U najvećem broju slučajeva poznanici su uključeni u ubistvo, bilo kao direktni izvršioci, bilo kao pomagači. Često su to ljudi kojima žrtva veruje ili ljudi koji osećaju strahopoštovanje prema žrtvi. Time se postiže da žrtva ne dođe u situaciju da se odbrani. Neretko se dešava da poznanici ili poslovni partneri, nekada i bliske osobe, budu mamac, odnosno žrtvu namame na neku lokaciju, pa ih tamo sačekaju izvršioci - ispričao je Đokić.

Penzionisani policajac sa karijerom dužom od 20 godina na uviđajima objašnjava da se ubistvima na javnim mestima šalje poruka svima, a to je da je ubica ili nalogodavac moćan i da mu niko ništa ne može.
- Javna mesta, ulice i kafići se biraju jer je žrtva tamo opuštenija i, između ostalog, i zbog eventualnih svedoka. Ubica tada postiže pravi efekat jer nastane panika i u praksi se pokazalo da niko ne želi da svedoči i iako je video izvršioca, kaže da ništa ne zna. Efekat takvog ubistva je slanje poruke ostalima iz kriminalnog miljea da su ubica ili njegov nalogodavac moćni i da mogu da dopru do svakoga - kaže Ristić.

On ističe da se ubica i žrtva najčešće poznaju, što olakšava likvidaciju.

- Nije isto kada nepoznata osoba priđe žrtvi i kada se nađe sa poznanikom, poslovnim partnerom, drugom... Čovek se tada opusti jer ne očekuje da ga likvidira neko koga je nazivao bratom. Takođe, prema praksi, poznanici su služili i kao mamac, odnosno, ugovarali su sastanak, pa neko drugi odradi ubistvo. U manjem broju slučajeva, zbog raznih okolnosti se za ubistvo angažuje neko sa strane i nažalost, iako policija dođe do izvršioca, naručilac ostane neotkriven - naglašava Časlav Ristić.