Sva sreća, pa nas je jedan zapadni diplomata prosvetlio i otkrio nam da „naša deca umiru od previše pušenja“. Pretpostavljam da je mislio na pušenje zatrovane lule mira koju samo mi konzumiramo, jer su ovi s druge strane - nepušači.
Gle čuda! Otkud nepušaču ovako ukrašena lula sa trovačkim duvanom kao simbolom mira? Neko bi pomislio da možda ima loše namere, ali ja ne. Taman posla! Isto se pričalo i za bombe sa osiromašenim uranijumom; kao seju smrt nad našim glavama, a ispostavi se da je taj dodatak raketama u stvari dobar za zube. Za stalne zube! Za mlečne još nema dokaza.
Pa eto, tamo gde od bombi izginuše trudnice, starci, deca sad svi imaju zdravije sekutiće, kojima mogu da se grizu od muke i besa što ne mogu da prihvate i da se obraduju saznanju da su „tomahavci“ bili inovativne zdravstvene donacije sa zapada, čista prevencija od najtežih oboljenja. Poturaju nam uverenja da su projektili lansirani na nas, za nas, za naše dobro. Da nismo ubijani, trovani, proterani, okupirani, već da smo sami sebi najveći neprijatelji - jer smo pušači.
Sad samo treba da „popušimo“ tu priču i zaboravimo na sva saznanja naših stručnjaka, na odeljenja dečje onkologije, na zdrav razum i sopstveno rasuđivanje i da osudimo sebe, zahvalni dželatu naše dece, jer nam je otkrio da smrt nije donela sekira u njegovim rukama, već duvanska industrija i deo naroda koji puni pepeljare.
Reče jedan stari da su naši najveći poroci u stvari - slobodarska tradicija i Istinoljublje, da od njih najviše stradasmo i stradamo, ali da na njima podigosmo najzdravija pokolenja Obilića, koja nisu umirala od cigareta u džepovima roditelja. Tom starom verujem više nego bilo kom zapadnom izaslaniku ili domaćem izrodu, pa ni posle nekoliko dana čitanja ponuđenih odgovora nisam „popušio“ novoponuđeni odgovor na pitanje: „Ko nam truje decu?“
A vi?
Komentari (6)