Damir Brkinjač (56) iz Varaždina već skoro dve decenije radi kao mašinovođa. Tokom godina događale su mu se stravične nesreće. Neke su imale srećan kraj, a neke...

Ubila bih manijaka jer mi je pipkao ćerku!

- U autu je bila žena. Ukopala se nasred pruge. Kočio sam, ali udarac je bio strahovit. Gurao sam auto po šinama još 100 metara nakon udara i u potpunosti ga smrskao. A onda je žena izašla - priseća se Damir dok mu niz lice, baš kao i tog dana 2015. godine teku suze.

Kasnije je rekao da uvek kad se seti tog čuda jednostavno zanemi. Ne može da objasni kako je žena uspela da se spasi i prođe bez ogrebotine, ali nikad, kaže, nije bio srećniji. A sreća ga je zaobišla već toliko puta i pre i nakon tog događaja. Damir je vozač 19 godina, a 10 godina pre toga je proveo kao pomoćnik. Kao mladić je završio školu za električara i nije mogao da nađe posao u struci. Počeo je da u fabrici cipela.

- Plata je bila dobra, ali posao težak. Žuljevi na rukama neviđeni. Onda sam čuo da na železnici primaju pomoćnike mašinovođe i odmah se prijavio. Nikad nisam zažalio - rekao je Damir, koji je potom završio kurs za pomoćnika. Dodao je da se u tom poslu pronašao kao u nijednom drugom.

- Sedneš u tu grdosiju i osetiš kako je moćna. Zastrašujuća mašina i još 17 metara iza tebe vuku se vagoni, a u njima i po 200, 300 putnika. A ti glavni - kaže Damir ne skrivajući ponos.

Divljač, priroda, sva lepota koja prati smene godišnjih doba, zore i sumraka bili su mu razlog za uživanje tokom vožnje po rutama u severozapadnoj Hrvatskoj. Jedino bi te lepote i pamtio doživotno i samo o njima pričao da sve to nije poništila smrt troje ljudi koje je pregazio, i to gotovo godinu za godinom.

- Bilo je to 2014. godine. Jul. Sumrak, 20.30 sati. To je bilo kraj Zaprešića. Pomoćnik mi je rekao da u daljini mladić trči u blizini šina. Počeo sam da trubim. Više ga nisam vidro i nekako mi je laknulo, mislio sam da je opasnost prošla. A onda je skočio na šine baš kad sam mu se približio. I šok. Ne znam ni sam kako sam izašao s kutijom prve pomoći. Zvuči suludo, znaš da nakon toga nema spasa, ali dužnost ti nalaže da proveriš u kakvom stanju je čovek i pružiš mu pomoć za slučaj da je preživeo. Jer bilo je i takvih slučajeva kod drugih, ali ja, eto, nisam bio te sreće. O onom što sam video kad sam izašao neću vam pričati. Imate osećaj da nikad više nećete moći da nastavite s normalnim životom - s neopisivom težinom u glasu priča Damir.

Najteži su, kaže, trenuci do dolaska policije i Hitne pomoći.

- Sediš u vozu i prolaziš kroz agoniju. A onda ti lekari daju injekciju za smirenje i to donekle pomogne. Nakratko. Pravi pakao počne kad se sve slegne. Pune dve sedmice nakon toga budio sam se noću mokar od znoja. Supruga mi je rekla da sam stalno buncao. Pio sam tablete za smirenje i tri meseca bio na bolovanju - kaže Damir, koji nije stigao ni da se oporavi, a dogodila se nova tragedija.

- Video sam kako neko prolazi prugu na nekakvom divljem putu. Upalio sam sirenu. Izgubio sam ga iz vida. Nakon još nekoliko metara evo njega. Bio je skriven u grmlju i čekao me. Kad sam došao, stao je pred mene i rašio ruke kao narodni heroj. Na glavi je imao kapu i bio je mlad. Gledao me ravno u oči. O bože, taj zvuk. Muka mi je. Pitao sam pomoćnika može li da izađe i pogleda. Rekao mi je da ne može. I šta sam mogao. Opet sam ja izašao - prisetio se Damir jezivog trenutka i dodao da mladićev pogled nikad neće zaboraviti.

Zadnju nesreću imao je prošle godine. I to na Dan zaljubljenih. Radovao se što će nakon smene izvesti suprugu i razveseliti je nekom sitnicom. Znao je, kaže, da se i ona tome veselila.

- Krenuo sam iz Zagreba prema Zapadnom kolodvoru. Tamo je bila gužva i video sam kako se jedna žena izdvaja od ostalih. Nekako se čudno okretala. Pomislio sam: ‘Valjda će pričekati’. Nije pričekala. Stala je nasred pruge, bočno okrenuta vozu. Lice je pokušala da sakrije torbicom, valjda da ne gleda u smrt. Svejedno, video sam joj lice... - priseća se tragedije. 

Dodaje da zna da su i druge mašinovođe prošli kroz iste stvari, ali međusobno nikad o tome ne razgovaraju.

- Ćutimo o tome jer pokušavamo da pronađemo svoj mir - zamišljeno će Damir.