U međuvremenu sam postala i tetka, i to ona koja sa detetom voli da juri od vrtića do parkića. Dok bdim nad njom, kao kobac vrebam i merkam sumnjivce. Reče sestra da sam hodajuća fobija i da moram da izbacim iz glave scenario po kojem je neko uzima za ruku i odvodi.

Od jutros ćuti kao zalivena, a roditelji drže decu na uzici jer su čuli da je „čika“ od 70 leta uzeo petogodišnjaka za ruku i iskoristio trenutak kad majka nije detetu u senci da sa njim išeta iz parka. Bilo je 6 sati po podne, tu još 50 klinaca, mama i tata. Mirno beogradsko naselje, svako svakog zna - ali ovog dedu niko!

Vrisak majke bio je znak za uzbunu. Srećom, deda gega sa štapom, pa nije daleko odmakao. Dok su smirivali mamu i tražili klince, čiča je uhvatio tutanj, a mališan koga je umalo oteo tresao se u majčinom zagrljaju nesvestan kakva je sudbina mogla da ga zadesi.

Ne znam čime je dete namamio, očevicima je delovalo potpuno bezazleno - deka vodi unuka kući. Istina je da među nama šetaju vukovi u jagnjećoj koži. One koji krive majku da je negde blenula podsetiću samo da je mala Maša oteta iz majčinog naručja. Ne, nismo prestali da bdimo nad decom, samo nismo navikli na manijake u parkovima. Zato, pamet u glavu - od deteta ni metar.

PROČITAJTE ŠTA SMO IZDVOJILI ZA VAS - OVDE