Rekao im je i da iz njihove kuće uzmu sve vredne stvari te da nakon toga kuću miniraju. Dao im je i puške, mine, detonatore i dva prigušivača. Naredio im je da se obuku uniforme JNA, jer je to bio jedini način da ih Srbi puste u kuću. Madijevi vojnici seli su u mercedes vinkovačkih registracija i odvezli se do Ulice braće Radića 51a.

TRAGEDIJA NA ČUKARICI Vozaču pozlilo tokom vožnje, izašao iz autobusa i umro na ulici!

Detalji zverske likvidacije porodice Olujić

Tamo su Jurić i čovek kojem se zna samo nadimak "Bosanac" ubili 15-godišnju Milenu Olujić i njenog 12-godišnjeg brata Marka te njihove roditelje Radomira i Anicu. Radomir Olujić, koji je bio voditelj samoposluge u Cerni ustreljen je s deset metaka. Pet hitaca dobio je u leđa, zatim još u rebra, pa levu potkolenicu i desnu ruku. Šest projektila pogodilo je Anicu Olujić. Zadobila je četiri prostrelne rane glave, jednu ranu vrata, te stomaka. Milena Olujić pogođena je s ukupno 11 metaka – dva u glavu, dva u vrat, četiri u leđa, po jedan u ruku i jedan u nogu. Isto toliko hitaca bilo je smrtonosno za njenog brata Marka.

UŽAS U ITALIJI Pijani vozač pokosio srpske radnike i ostavio ih da vrište u bolovima i zapomažu

Nakon što su svi članovi obitelji Olujić bili mrtvi, Poštić i Lazić su, utvrdiće kasnije sud, pretražili njihov dom, ne bi li pronašli vredne stvari kao što im je i naredio Madi. Uspeli su da pronađu lovačku pušku s patronama, 1.500 tadašnjih maraka, jednu beretku, jedan zlatni lančić s priveskom i par zlatnih minđuša. Sve su mu to predali kada su se vratili u Cernu. Iako su oko kuće Olujićevih postavili tri tenkovske mine nisu ih uspeli detonirati. Zločin je otkriven dan kasnije kada se Anica Olujić nije pojavila na poslu.

Zločin rasvetljen tek nakon 14 godina

Počinitelji ovog ratnog zločina uhapšeni su tek u avgustu 2006. godine. Istraga protiv njih pokrenuta je godinu dana ranije, nakon što je Stojanka Olujić, Radomirova majka, progovorila u emisiji “Latinica” o sudbini svog sina i njegove porodice, te pretnji što ju je naknadno dobila. Madi je pravosnažnom presudom, koja je izrečena 2008. nakon procesa na Županijskom sudu u Vukovaru, kažnjen s 15 godina zatvora, Jurić je dobio 12 godina, a Poštić i Lazić po sedam. Njih dvojica su, kao i Jurić, te 1992. imali tek 19 godina. Pobegli su iz Zagreba ne bi li se priključili ratu. Kasnije su policiji priznali šta se događalo u domu Olujićevih.

ISPOVEST STJUARDESE IZ BEOGRADA Maja do detalja opisala, nećete verovati sa kim se seksaju Srpkinje i Hrvatice kad odu na put

“Kumulacija zločinačke energije čini Tomislava Madija središnjom figurom tog kriminalnog događaja. Naredba da se cela porodica ubije i opljačka, da se nakon svega kuća eksplozivom digne u vazduh, bila je užasna. Ovo ubistvo bilo je krajnje surovo i zastrašujuće. U trenu je prestala da postoji cela porodica. Otac, majka, kći i sin ubijeni su u okruženju doma. Sin Marko ubijen je iz apsolutne blizine, usta cevi oružja bila su prislonjena u trenutku pucanja na njegovo telo”, obrazložio je Županijski sud u Vukovaru osuđujuću presudu Madiju i njegovim saborcima.

Odšteta države zbog žrtava ratnih zločinaca

Slučaj je ovih dana ponovno aktualizovan. Naime, sada bi svi okrivljenici trebalo Ministarstvu obrane Republike Hrvatske da vratite gotovo 350 tisuća kuna. Toliku odštetu, te sudske troškove država je morala isplatiti gospođi Stojanki Olujić, majci ubijenog Radomira Olujića. U završnom postupku koji je vođen na sudu u Županji odštetu je država i platila. Primenjen je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tokom Domovinskog rata.

TUGA! Preminula supruga poznatog pevača u 39. godini!

Zatim je MORH tužio Madija, Jurića, Lazića i Poštića te tražio da državi nadoknade sredstva isplaćena gospođi Olujić. Tužbu države sud u Vinkovcima je prihvatio. No, presuda je još nepravoznažna i tuženi se na nju mogu žaliti.

Optužuju MORH da su zataškali dokumente

Madi i njegovi suborci od početka su tvrdili da je postupak protiv njih zbog ovog ratnog zločina bio politički motivisan.

KUĆA BILA PUNE DECE Otišli u Bar da letuju, a onda im je apartman ušao OPASAN GOST!

 

“Lično nikada ne bih mogao da izdam takvu naredbu, posebno zato što je reč o civilima, ženi i deci. Ne znam gde je onima koji su to učinili bilo srce i moral, a videli su da je reč o ženi i deci. Taj 17. februar 1992. posebno mi je ostao u pamćenju jer sam taj dan "raskrstio s HSP-om". Sećam se i da je taj dan u Komletince došao Mario Jurić i rekao mi da je njegov zapovjednik tražio tri – četiri čoveka kao pomoć za ophodnju. Verujem kako Poštić i Lazić nisu znali da umesto u izviđanje idu u nekakvu akciju. Nikada nisam čuo za porodicu Olujić. Kad bih možda i izdao naredbu da se ide u Cernu, zbog poverljivosti išao bih sam ili bih izabrao najkvalitetnije ljude. Verujem da ni moj zamenik Branko Marijanović nije imao spoznaja o Cerni”, bile su reči Tomislava Madija kojima se na sudu branio o optužbi za ratni zločin. Tako je i sada u procesu za naknadu štete negirao svoju odgovornost.

DETALJI UBISTVA ARKANOVOG KUMA Joksa je ležao u lokvi krvi, Arkan je SAMO ZBOG NJEGA PLAKAO, a ova rečenica ga je koštala života!

Jurić je otišao i dalje te opužio MORH za prikrivanje dokumenata vezanih za slučaj Olujić. Pri tome je, piše hrvatski "Telegram", mislio na dokumentaciju iz koje bi navodno bilo evidentno da je na tom području tokom rata postojala paralelna linija zapovedanja te je SIS, tadašnja vojna tajna služba, uskraćivanjem uvida u te dokumente, zaštitio prave nalogodavce i počinitelje ubistva Olujićevih. Poštić i Lazić podsećaju pak kako nisu učestvovali u ubistvuu članova porodice Olujić već samo u krađi stvari iz njihovog doma. Zato, smatraju, ne mogu ni odgovarati za štetu zajedno s ostalim okrivljenima, te su se i oni žalili na presudu vinkovačkog suda.

PROČITAJTE VESTI KOJE SMO IZDVOJILI ZA VAS - OVDE