- Trenutno živim sa 15-oro dece (11 dečaka i četiri devojčice). Troje dece studira na akademiji, dva starija sina (18 i 20 godina stari) studiraju na univerzitetu, a ostali žive sa svojim porodicama - kaže matrijarh ove porodice Tatjana Sorokina, kojoj je 67 godina.
Ona objašnjava da je čak 81 dete živelo u njenoj porodici tokom poslednjih 30 godina, sa maksimalnim brojem od 23 osobe u istoj kući u periodu od 1991. do 1993. godine. Kako je to moguće i zašto uopšte uzimati tako mnogo dece? Ova herojska majka podelila je svoju priču sa "Russia Beyond".
Kako je sve počelo
Sve je počelo 1968. godine u Mahačkali (1.893 kilometra od Moskve), kada je 18-godišnja Tatjana upoznala svog budućeg muža Mihaila Sorokina kome su bile 23 godine. On je odrastao u sirotištu, tako da mu je bilo važno da osnuje svoju porodicu. Dok su oboje bili zaposleni, Tatjana je rodila ćerku Anu (1970), a nešto kasnije na svet je došao njihov sin Ivan (1973). Nažalost, dečaka je pogodila ozbiljna bolest i posle jedne greške lekara njemu je ostao trajni invaliditet.
Iako roditelji nisu planirali da usvajaju decu, sudbina je imala drugačije planove. Napustili su Mahačkalu sa planom da traže posao u Volgodonsku. Na svom putu tamo zaustavili su se u gradu Cimljansku. Tu su stan delili sa ženom koja je tražila da brinu o njenoj jednogodišnjoj devojčici, dok je ona otišla da "traži bolji život". Žena se vratila pet godina kasnije i odlučila da devojčicu da u sirotište. Tada su Sorokini rešili da usvoje devojčicu.
To je bio samo početak. Tokom narednih godina oni su primili u svoj dom ne samo decu bez roditelja, nego i decu sa invaliditetom, među kojima tri dečaka kojima je bila potrebna operacija lica i tri devojčice koje su imale trovanje radioaktivnim zračenjem. 1989. godine, sa 11 usvojene dece i dvoje rođene dece, porodica Sorokin je postala prva porodica u Sovjetskom Savezu koja je dobila status takozvanog porodičnog sirotišta, što je bila državna inicijativa da se deci omogući da žive u pravoj porodici, a ne u sirotištu, a da pritom ne moraju da prolaze kroz proceduru usvajanja.
Da skratimo priču, tokom 30 godina Tatjana i Mihail su predano podigli 79-oro dece. Nažalost, Mihail je preminuo pre šest godina.
Pitanje finansija
Lokalne vlasti i Ruski dečji fond pomažu ovoj porodici na različite načine. 1990. godine porodica se iz trosobnog stana preselila u svoju kuću i dobila minibus od fonda. 2002. godine su dobili vozilo, ali su ga zamenili za kombi sa osam sedišta. Nažalost, 2015. godine minibus se našao u saobraćajnoj nesreći, pa je rashodovan.
- Potreban nam je minibus, jer nigde ne možemo da idemo... Deca često nemaju šta da rade u selu za vreme raspusta. Kupila sam im neku sportsku opremu, u kući igraju stoni tenis, u školi igraju fudbal, ali bilo bi stvarno lepo da odu ponekad na pecanje ili da posetimo druge hraniteljske porodice - kaže Tatjana.
Porodica uspeva da sastavi kraj s krajem. Dobijaju finansijsku pomoć od države od oko 9.458 rubalja (122 evra) mesečno po detetu za program hraniteljstva, ali to se trenutno odnosi samo na osmoro od 15-oro dece. Ostali ne dobijaju ovu podršku, jer su zvanično usvojeni.
- Obično trošim oko 250 rubalja (3,2 evra) po osobi dnevno na hranu, 500 rubalja (6,4 evra) po detetu na ostale troškove i oko 1000 rubalja (12,8 evra) na druge stvari, kao što su igračke, odeća, lekovi i škola. Muž mi je umro pre nekoliko godina, tako da neka deca dobijaju njegovu penziju, jer su izgubili roditelja. Jedno dete dobija invalidsku pomoć. Od 1999. godine takođe dobijamo podršku za invalidnost: 25.000 rubalja (320 evro) mesečno - kaže ona.
Većina sredstava ide na nabavku namirnica i odeću. Ovog meseca Sorokinovi se takođe spremaju za početak škole u septembru, što znači da će ukupno potrošiti oko 100 000 rubalja (1280 evro).
Koliko je dovoljno?
Sva deca koja su primljena u Tatjaninu porodicu zovu je "mama" i svi su postali pošteni i moralni ljudi. Većina je završila fakultet, zaposlila se, zasnovala svoju porodicu. Svi održavaju kontakt sa Tatjanom i pomažu joj. Njena rođena ćerka je krenula njenim stopama i bavi se hraniteljstvom.
- Često nas posećuju potpuno nepoznati ljudi samo da vide kako živimo. Mnogi roditelji me kontaktiraju preko interneta, tražeći pomoć. Ponekad im moj savet pomogne, ponekad i ja imam iste probleme. Mnogi od onih koji nas posete odlučuju da uzmu decu na hraniteljstvo ili ih usvoje - kaže Tatjana.
POBOLA BARJAK Vesna otišla u Dubrovnik i izgovila reči zbog kojih Hrvati PUCAJU OD MUKE (VIDEO)
Zapravo, ne postavlja se pitanje koliko dece je previše, već se pre radi o tome koliko roditelji imaju ljubavi, smatra ova herojska majka.
- Bolje je dozvoliti porodici da primi nekoliko dece i videti kako im ide. Ako se deca uzimaju samo zbog koristi u novcu, to će biti očigledno i decu treba oduzeti. Ali, to je veoma bolno za dete, tako da smo tokom poslednjih nekoliko godina primali samo decu koju su napustili drugi hranitelji. Na papiru to izgleda lako, ali u stvarnosti deca nekad prosto žele ljubav, poljupce i lepu reč, a ne samo boršč i kašu - rekla je.
PROČITAJTE VESTI KOJE SMO IZDVOJILI ZA VAS - OVDE
Komentari (1)