Marko je jedan od onih koji su spremni da tuže NATO zbog bombardovanja osiromašenim uranijumom 1999. godine i pogubnih posledica koje je to ostavilo na građane Srbije. Marko kaže kako ni sanjali nisu da će njegov otac glavom platiti raščišćavanje ruševina, ali da se i tada šuškalo kako je brdo gađano osiromašenim uranijumom, premda se nije mnogo znalo o mogućim posledicama i opasnostima.
- Nisam bio svestan šta se dešava, imao sam tada 16 godina, majka i sestra su bile zabrinute, ali svi smo samo želeli da se što pre završi bombardovanje. Toga dana, posle bombardovanja releja, bez ikakve zaštitne opreme, otac je otišao na posao, danima je na Pljačkovici čistio teren, kao svaki revnosni radnik. Bio je potpuno zdrav čovek do 2003. godine, kada su mu dijagnostikovani karcinomi pluća i štitne žlezde, a već u januaru 2004. godine je preminuo u mukama - kaže Marko Jović.
On dodaje da je još prilikom dijagnoze u Beogradu ustanovljeno da su odlazak njegovog oca na Pljačkovicu i direktno izlaganje uranijumskom zračenju, uzrok bolesti, pišu "Večerenje novosti".
- Za njim su umirali jedan po jedan kolega, svi su znali od čega, ali se o tome ćutalo. Kako je vreme prolazilo, počelo je sve više da se otvoreno priča o posledicama bombardovanja osiromašenim uranijumom. Ekipa iz Instituta "Vinča" posetila nas je 2006. godine, oni su radili istraživanje o uticaju osiromašenog uranijuma na zdravlje ljudi i životnu okolinu. U razgovoru sa njima, potvrdili su nam ono što nas je tištilo, što niko nije govorio, a to je da je moj otac žrtva osiromašenog uranijuma. Bilo nam je teško, istovremeno i lakše, jer nam je neko konačno priznao šta se desilo - kaže Marko Jović.
MUKE SRBA NA MORU Odu na odmor, završe u zatvoru, a razlozi su BIZARNI
Kaže da mu godinama unazad odzvanja pitanje u glavi "da li je moralo baš tako da se radi, da li je baš on tog dana morao da bude na terenu"?
- Osamnaesti rođendan, završetak škole, ženidba, rođenje deteta... Sve one životne radosti za mene su bile i izvor stresa, jer sam uvek pomišljao kako bi bilo da je moj tata tu. Ljudi umiru stalno, ali nekako je, čini mi se, teže, kad znaš da možda nije moralo - kaže Marko.
ODLIČNE VESTI ZA GRAĐANE Јednokratnu pomoć dobiće svi penzioneri, a ne samo oni sa najnižom penzijom
Dvadeset godina kasnije aktuelizovana je priča o posledicama bombardovanja osiromašenim uranijumom. Očekuje se početak rada državne komisije na utvrđivanju činjenica, pripremaju se tužbe. Marko želi da ovu "životnu nepravdu" ispravi na sudu, a u dogovoru sa niškim advokatom Srđanom Aleksićem, počeo je da priprema dokaze i prikuplja dokumentaciju.
- Novac u mom slučaju, a siguran sam i kod drugih koji su izgubili drage ljude, nije motiv. Želim da se zna istina, zbog nas i naše dece. Godinama se ćuti o tome, a ljudi u velikom broju obolevaju i umiru od kancera. Posle svega, hoću da sa svojom porodicom odem iz ovog grada, čak ni kosti mog oca ne želim da počivaju ovde - kaže Jović.
- Nama se gotovo svakodnevno javljaju građani koji tvrde da je uranijum "kriv" zbog njihove bolesti, kao i članovi porodica onih koje je bolest savladala. Mi ćemo se maksimalno priključiti u prikupljanju dokaza, epidemija kancera u Vranju je naša svakodnevica - kaže, za "Novosti", Gradimir Jovanović, predsednik Udruženja uranijumskih žrtava "Pljačkovica '99" iz Vranja.
Prema njegovim rečima, prve tužbe se očekuju u oktobru i smatra da dokaza o uzročno-posledičnim elementima i te kako ima, te da će najverovatnije prve tužbe biti baš iz ovog kraja.
PROČITAJTE VESTI KOJE SMO IZDVOJILI ZA VAS - OVDE
Komentari (1)