Marija J. (37) godinama je trpela porodično nasilje! Sa suprugom nasilnikom je živela 20 godina, a torturu su trpela i njena deca Jovana (10), Ivana (19) i Marko (18). Nasilje je bio jedini način života koji poznaju... Ivana i Marko su često završavali brutalno pretučeni, u modricama i sa povredama.

"Poslednji put kada se razbesneo, udario me je iz sve snage u glavu. Uhvatio me je sa obe ruke i zubima mi otkinuo polovinu donje usne. Krv je šikljala na sve strane. Moja mlađa ćerka počela je da vrišti i da me moli da izađemo iz kuće", priseća se Marija poslednje nemile scene.

"BRAT I SNAJA SU ME SILOVALI I MUČILI" Nataša je pronašla izgubljenog polubrata, otišla mu u posetu, ali je doživela nezamislivo MUČENJE

Marija i njena deca sada su na bezbednom. Već tridesetak dana stanari su Sigurne kuće. Za mnoge žrtve nasilja ovo je prvi krug slobode koji su otkrili. Marija i njeno troje dece su među njima.

"Dešavalo se da je šutirao sina nogama u glavu iz sve snage, udarao je i stariju ćerku, najmlađu retko. Plašila sam se da će ubiti decu i mene", priča Marija kroz suze.

I pored svega, ona ga ne bi ostavila da je deca nisu nagovorila i pokrenula da uradi nešto.

"Nikada nisam razmišljala da odem. Nisam znala šta ću, kako ću i gde ću. Deca su me podstakla. Rekla su - ako ti želiš da trpiš, ti ostani, mi odosmo, ti si postala njegov rob. Što je bilo tačno, jer sam zavisila od njega i nisam imala način da se izvučem. Komšinica nam je pomogla, pronašla je broj telefona Savetovališta i, kada sam ih pozvala, rekli su mi istog trenutka da dođem", objašnjava Marija.

Marija nikada nije radila, sa 17 godina se zaljubila, a posle mesec dana poznanstva se venčala. Istog trenutka počela je njena bračna agonija.

MISTERIOZNA SMRT LEPE KOMŠINICE Za njom su se svi okretali i uzdisali, ne verujem da joj je leš trulio mesecima u stanu!

"Stalno je pio, a onda bi postajao posebno agresivan. S godinama je postajalo sve gore. Tukao nas je, vređao, izbacivao iz kuće i po zimi. Mi ostanemo napolju i slušamo kako razbija stvari po kući. Nekada smo spavali na stepeništu, a nekada bismo preskakali ogradu susednog dvorišta i čekali da on zaspi da možemo da se vratimo. A, ujutru kada se probudi, počinje ponovo da nas udara, izbacuje", govori Marija za "Novosti".

Živeli su u stalnom strahu, toliko su se plašili da su počeli sami da se sklanjaju kada znaju da on treba da se vrati s posla. Dok govori, Marija zadržava suze, hvata vazduh. Strahote su još sveže u njenom sećanju. Kaže da je suprug stalno obećavao da će da se promeni, ali se to nije desilo.

"Dok on uveče ne dođe kući, deca ne odlaze na spavanje, čekaju obučena jer ne znamo kada će da nas izbaci. On se i sa tim sprdao, govorio bi: "Šta je, spremni ste za bežaniju".

Suprug je, nastavlja, kontrolisao čitav njen život, odvojio je od prijatelja, roditelja, sestre, jer su mu svi smetali, a Marija nije htela da mu se suprotstavlja. Davao joj je novac samo za hranu i strogo je kontrolisao gde je utrošen svaki dinar. Za dve decenije, nikada ga nije prijavila.

Na decu je život u nasilju ostavio snažne i verovatno trajne posledice. Redovno idu kod psihologa, a starija ćerka mora kod psihijatra.

Uz pomoć Savetovališta, ona i starija ćerka Ivana dobile su posao i uskoro će početi da rade kao prodavačice. Marija planira da iznajme stan i započnu samostalan život.

"Ženama koje su u sličnoj situaciji poručujem da ne čekaju ni trenutak. Tačno je to što kažu, ako vas udari jednom, udaraće vas stalno. Okončajte to odmah" kaže Marija.

PROČITAJTE OSTALE VESTI KOJE SMO IZDVOJILI ZA VAS - OVDE