Keli i Džef Markiz, koji je paralizovan nakon nesreće s biciklom, mogu ponovo da hodaju samostalno, nakon što su učestvovali u istraživanju Univerziteta Luisvil, koja je objavljena danas u “Žurnalu medicine Nju Ingland”. Keli još nije dostigla ravnotežu i treba joj hodalica, ali može preći oko 100 metara po travi. Takođe je zadobila mišiće a bol u stopalu koji je imala od nesreće je nestao.
Istraživači klinike Mejo danas su takođe objavili da je još jedna neimenovana osoba sa povredom kičmene moždine prohodala. Ta studija objavljena je u žurnalu “Priroda medicine”.
Vatromet, samo iznutra
- Nema stvarnog tretmana za ljude sa ovakvom povredom. Ovo ih ne vraća u stanje pre povrede, ali im daje značajan povratak funkcije i zdravlja i poboljšava njihov svakodnevni život - ističe autorka studije objavljene u "Žurnalu medicine" Suzan Harkema, pomoćnik direktora Istraživačkog centra za povrede kičmene moždine Kentaki, na Univerzitetu Luisvil.
Keli kaže da su njeni prvi samostalni koraci bili "poput vatrometa, samo iznutra".
- Dogodilo se nešto što se pretpostavljalo da se nikada neće dogoditi. Bilo je neverovatno. Nema drugog osećaja kao što je ovaj u svetu - rekla je Keli.
Implant koji joj je ugrađen je konfiguracija od 16 elektroda koja vrši električnu stimulaciju njene kičmene moždine. Sa intenzivnim trenigom i mnogo volje, "junior" će pomoći Keli da ponovo hoda. Ova tehnika, međutim, ne radi savršeno za svakoga – dvoje drugih učesnika studije Univerziteta Luisvil nije naučilo da ponovo hoda, iako mogu da stoje, drže svoj torzo uspravno i pokreću noge. Ali, čak i ograničena sposobnost hodanja ima pozitivne efekte po zdravlje.
- Ovo je prvi put da je neko demonstrirao funkcionalnu aktivnost hodanja kod nekog sa potpunom povredom kičmene moždine - istakla je Dženifer Kolindžer, profesorka fizikalne medicine i rehabilitacije Univerziteta Pitsburg, dodajući da još treba mnogo da se radi na ovome.
Junior
"Junior" je MRI neurostimulator "RestoreAdvanced SureScan" kojeg proizvodi “Medtronik” i ima dozvolu američke Agencije za hranu i lekove (FDA). Kontroliše se sa daljinskim upravljačem koji komunicira kroz kožu pacijenta do dela u njenom stomaku, navodi portal "Verdž".
- Moram imati daljinski da se uključim odnosno isključim. Kad je isključeno ja sam potpuno paralizovana, a kad je uključeno mogu da protegnem noge, da hodam i pomeram prste. Mogu da uradim skoro sve što trebam - navela je Keli, dodajući da je ključno bilo da ona nauči da radi sa stimulatorom.
Keli je morala da se snažno koncentriše na pokretanje svojih nogu.
- Ovo nije brzo rešenje paralize. Ne možete to samo uključiti i vratiti se odmah u stanje pre povrede. Morate shvatiti kako da to koristite i kako da ponovo sarađujete sa svojim telom - priča ona.
Nakon meseci napornog treninga ona je prve samostalne korake preduzela u februaru 2018.
Istraživači i dalje proučavaju kako sve to funkcioniše. Takođe ih zanima zašto je sve ispalo tako dobro po Keli i Džefa, ali ne i po druge pacijente. Razlika je možda u povredama, režimu treninga ili samom stimulaciji.
- Mi to još ne znamo. Trebamo obaviti veća istraživanja - zaključila je Harkema.
PROČITAJTE JOŠ VESTI KOJE SMO IZDVOJILI ZA VAS - OVDE
Komentari (0)