Do sada je od parafina proizveo oko 3.000 komada, a reč je o kompleksnom zanatu koji podrazumeva dugotrajan proces izrade, preciznost i kreativnost.

- Zanat sam naučio od žene iz Moskve koja se time bavi već decenijama. Ono što se vidi na društvenim mrežama i televiziji predstavlja tek jedan fragment zanata. Da bi se savladao, neophodno je uložiti mnogo vremena, vežbati i imati talenat u rukama - ističe Aleksandar.

Zadatak zanata je da svaka sveća bude različita, a to se postiže ili bojom ili rezbarenjem, te je pre samog početka proizvodnje neophodno imati viziju kako bi gotov proizvod trebalo da izgleda. Spram toga se, kaže majstor Mojić, određuje osnovna boja, kako će se i kojim rezbarskim nožem sveća zasecati.

- Kada sam otvarao zanatsku radnju, u jednoj fazi proizvodnje bio mi je potreban kalup. Niko od domaćih majstora i limara nije se usudio da prihvati njihovu izradu, zbog čega sam prve kalupe uvezao iz Sjedinjenih Američkih Država . Čekao sam ih dva i po meseca, ali isplatilo se - kaže naš sagovornik.

Proces rada i stvaranja takvih sveća vrlo je spor i dugotrajan. Za izradu jednog komada počinjući od table parafina potrebno je oko 26 sati.

- U fazi nalivanja kalupa više puta morate termički obraditi masu koja je već bila obrađena. Morate je dogrevati i ponovo nalivati kako bi kalup bio kompaktan. Kada izađe lutka ili balvanka, kako to kažu Rusi, ona mora biti kompaktna. Ne sme da ima vazdušnih mehurića, kako bi sveća ravnomerno sagorevala. Potom ide hlađenje i potapanje sveće u obojene parafine. Taj postupak se ponavlja u više faza. Svaki model mora da se potopi između 30 i 80 puta kako bi se dobio dovoljan sloj materijala za rezbarenje. Istovremeno, tako će se postići i željena šara. Za izradu reljefa na raspolaganju imate još od 12 do 15 minuta, nakon čega parafin počinje da se hladi i postaje krt, zbog čega ne trpi rezbarski nož i savijanje - objašnjava Mojić.

Najosnovniji alat za usecanje jeste mali klasični kuhinjski nož, a zatim i noževi za rezbarenje gline, pomoću kojih se dobijaju specifičan oblik i izgled koji izaziva čuđenje i divljenje kupaca i prolaznika kraj Aleksandrove tezge.

- Od publike sam doživljavao razna pitanja, od toga da li je to hrana, pa do toga da li je reč o porcelanskom predmetu. Ljudi na našem prostoru ne znaju za ovaj proizvod. Teško je ući u trgovinske kuće gde bi se to masovnije prodavalo - napominje on.

Iako je reč o jedinstvenom zanatu, koji je nastao polovinom 16. veka u ruskim manastirima, a čija je metodologija gotovo nepoznata u Srbiji, činjenica je da su te ukrasne sveće daleko cenjenije u Evropi. To najbolje ilustruje podatak da u zemljama okruženja one koštaju od četiri do pet puta više nego u Srbiji.

- Kupci u Srbiji imaju otpor prema nepoznatom. Ovde su ljudi naučili da kupuju mirisne sveće, ali za ovu vrstu proizvoda nemaju dovoljno senzibiliteta - pojašnjava Aleksandar.

Ambicija novobečejskog zanatlije je da svoje proizvode plasira na strano tržište, a ukoliko uspe u svojoj nameri, rad je i da primi učenike kojima bi preneo svoje znanje. Osim što su idealan poklon, savršene za dekoraciju i uređenje enterijera, u Rusiji tim unikatnim svećama novovenčani mladenci daruju svoje goste.