Novine iz perioda pre Prvog svetskog rata najbolje govore o tome, jer je proslava Božića bila na prvoj strani, a Nova godina se pominje tek na trećoj, četrvrtoj stranici, a o nekom specijalnom dočeku nema ni govora.

Međutim, za Božić štampane su novine prepune prazničnih oglasa, reklama, čestitki. Štampa nije izlazila 25. i 26. decembra, jer su štampani specijalni brojevi novina za dva, tri dana. U ovim brojevima, patrijarh i kralj čestitali su narodu Božić.

Nakon završetka Prvog svetskog rata, uveden je Gregorijanski kalendar, 1919. godine i s obzirom na to da ga srpska crkva nikad nije prihvatila, ona je nastavila da obeležava praznike kao i do tada.

Gregorijanski kalendar odmah su prihvatili Portugal, Španija, Italija i Poljska, a ubrzo i ostale katoličke zemlje. Protestantske zemlje su na ovaj kalendar prešle mnogo kasnije, u u 20. veku im se pridružuju i neke pravoslavne.

Tako je ostalo da Srbija, pored Belorusije, Egipta, Etiopije, Gruzije, Kazahstana, Makedonije, Moldavije, Crne Gore, Rusije i Ukrajine proslavlja Božić 7. januara.

1919. godina je bila prva u kojoj se Nova godina slavila pre Božića, a negde u to doba i njena proslava postaje sve češća, a Božić polako odlazi u drugi plan.

Zanimljivo je i da se način proslave Božića promenio. Tako danas, na Božićnoj trpezi treba da bude praseće pečenje, jer tako običaji nalažu, a ranije je na stolu moralo da se nalazi 12 vrsta hrane i glavno jelo. Takva trpeza je simbolika 12 apostola koji su sa Isusom bili na tajnoj večeri.