Juče su na Kosovu bila dva izuzetno važna događaja.

Počelo je obeležavanje godišnjice smrti Adema Jašarija, kao i dolazak glavne Haradinajeve srpske zvezde Dragana Đilasa, koji je bez problema mogao da se šećka po celom Kosovu i bio je zaštićen kao beli medved.

Bilo koji srpski zvaničnik ne bi uživao nikada takvu zaštitu, a pogotovo mu ne bi bilo dozvoljeno da uđe na Kosovo na dan kada oplakuju vođu svog separatističkog pokreta.

Ali zato su Draganu Đilasu sva vrata bila otvorena.

Mogao je gde je hteo da se provoza sa svojom ekipom, da sedne, popije kafu, ruča, a Haradinajeva naredba tajnim sluzbama je bila: "Nemoj da bi Đilasa neko ružno pogledao"!

I, tako je i bilo, makar što se Albanaca tiče.

Ono što se Đilasu nikako nije dopalo, jeste što su mu Srbi u Leposavicu i Zubinom Potoku jasno rekli šta misle o njegovom i zalaganju Boška Obradovića i Vuka Jeremića da celo Kosovo pripadne Haradinaju i Tačiju.

Đilas je uz salve prozivki projurio što dalje od srpskih enklava i otišao u mirnije, Haradinajeve krajeve.