Beograd je jedna od četiri prestonice na Dunavu (uz Beč, Bratislavu i Budimpeštu) i krase ga mostovi na koje smo toliko navikli da smo i zaboravili da su to zapravo arhitektonska čuda. Jedno od tih čuda je i popularni „Brankov most“.

„Brankov most“ izgrađen je na temeljima „Mosta kralja Aleksandra“, koji je srušen nekoliko dana nakon šestoaprilskog napada nacističke Nemačke na Kraljevinu Jugoslaviju, ne bi li se sprečilo i usporilo napredovanje neprijateljskih snaga.

Prokletstvo

„Brankov most“, nažalost, čuven je i po velikom broju samoubistava koja se izvrše ili pokušaju. Među najpoznatijim samoubicama je definitivno pesnik Branko Ćopić.

Stariji Beograđani veruju da se radi o prokletstvu, koje je most navukao pošto je zbog njegove izgradnje srušena džamija.

Taj most je u narodu bio poznat kao „Savski“ i „Zemunski“, a nasledio ga je „Most bratstva i jedinstva“, koji je takođe u narodu dobio svoje ime - „Brankov most“.

Nakon Drugog svetskog rata, logično se nametnula potreba za što hitnijom izgradnjom novog mosta na toj lokaciji. Godine 1956. zvanično je otvoreno velelepno građevinsko čudo, koje je odmah postalo i svetski rekorder.

„Brankov most“ je, naime, s glavnim rasponom od 261 metra, kojim je premošćena reka Sava, tada bio svetski rekorder za takav tip mosta. Reč je o kontinualnom sistemu, odnosno kontinualnoj gredi, u vidu ortotropne ploče koja je na ovom mostu prvi put primenjena u našoj zemlji. Ukupna dužina prvobitnog mosta, sa prilazima koji sa svake strane iznose po 75 metara, jeste 411 metara. Kolovozna traka bila je široka 12, uz još dve pešačke od po tri metra, ali se nakon 15 godina ukazala potreba za proširenjem, zbog povećanog obima saobraćaja, pa su rekonstrukcijom kolovozne trake proširene na 10,5 metara, a pešačke su neznatno sužene. Takođe su i prilazi modifikovani, pa je svaki produžen na 81,5 metara.

Danas, zapravo, postoje dva mosta blizanca, od kojih je onaj kojim se ide ka Novom Beogradu stariji. Iako se razlikuju u detaljima, to je veoma teško primetiti.

Unapređena verzija „Brankovog mosta“ završena je 1979. godine. Prvobitan projekat je uradila nemačka firma MAN, a projekat proširenja radna organizacija „Mostprojekt“ iz Beograda. Glavni projektant bio je dipl. inž. D. Dragojević.

Iako po obimu saobraćaja glavnu reč vodi „Gazela“, mnogi Beograđani „Brankov most“ smatraju žilom kucavicom, koja spaja levu i desnu obalu Save, odnosno Stari i ovi Beograd i Zemun.

Inače, prvobitno ime, „Most bratstva i jedinstva“, nikada se nije primio među Beograđanima, već je most postao poznat kao „Brankov“. Iako mnogi i danas veruju da to ime duguje pesniku Branku Ćopiću, koji je izvršio samoubistvo skokom s tog mosta, istina je drugačija... „Brankov most“, naime, nosi ime po drugom pesniku, Branku Radičeviću, po kojem se zove i ulica na koju se most priključuje na strani starog Beograda.