Nakon „reforme“ srpskog jezika, i nasilnog preimenovanja u takozvani crnogorski jezik, prvo za čim su posegnuli „novocrnogorski“ fonološki i fonetički stručnjaci, osim dva nepostojeća slova, bilo je i da se iz lektira i udžbenika izbace Jova Jovanović Zmaj, Desanka Maksimović, Jovan Dučić, i naravno Sveti Sava.

Dakle, pesme i stihovi, uz koje su odrastale i obrazovale se sve prethodne generacije, nestali su iz crnogorkog obrazovnog sistema.

U ovoj kratkoj „analizi“ pesme, portal in4s je kroz ilustraciju objašnio kako crnogorski tužioci, poznati po tome, da su između ostalog sudili i Šantiću, podsetimo kroz prvostepenu presudu za takozvani državni udar, analiziraju pesmu Jovana Jovanovića Zmaja.

Dakle, u pesmi „Deda i unuk“ Jove Jovanovića Zmaja, „prosečan tužilac“ u Crnoj Gori će pronaći osnov za „sumnju na pedofiliju“, „nacionalizam sa elementima šovinizma“, „zlostavljanje deteta i primoravanje na fetišizam“ i „zanemarivanje deteta“.

U’zo deda svog unuka,
Metn’o ga na krilo,
Pa uz gusle pevao mu
Što je negda bilo.

Pevao mu srpsku slavu
I srpske junake,
Pevao mu ljute bitke,
Muke svakojake.

Dedi oko zablistalo
Pa suzu proliva,
I unuku svome reče
Da gusle celiva.

Dete gusle poljubilo
P onda pita živo:
„Je li, deda, zašto sam ja
Te gusle celivo?“

„Ti ne shvataš, Srpče malo,
Mi stariji znamo, –
Kad odrasteš, kad razmisliš,
Kaz’će ti se samo!“