Osnovci i srednjoškolci u Japanu sve češće odbijaju da idu u školu. Pod fenomenom nazvanim „futoko” podrazumeva se izostajanje sa nastave duže od 30 dana iz razloga koji nisu zdravstvene ili finansijske prirode. Sa širenjem ove pojave, nametnulo se pitanje da li razlog leži u slabostima školskog sistema ili u samoj deci.

Bi-Bi-Si navodi primer desetogodišnjeg dečaka koji je mesecima išao u školu uz veliki otpor. Njegovi roditelji imali su tri mogućnosti: da nastave da ga šalju u školu nadajući se da će stvari da se poprave, da mu plaćaju časove kod kuće ili da ga upišu u takozvanu otvorenu školu. Izabrali su poslednju mogućnost . Reč je o alternativnom školovanju zasnovanom na principima slobode i individualnosti.

Inicijativa o otvorenoj školi pokrenuta je još 80-tih godina prošlog veka kao odgovor na sve veće odsustvo sa časova. U njima pravila nisu stroga kao u obaveznim školama, a nastavni program se pravi u dogovoru nastavnika, roditelja i đaka sa ciljem da se što više prate interesovanja deteta i njegove sposobnosti.

Japanska vlada je objavila da je tokom 2018. rekordnih 164.528 dece odsustvovalo sa nastave duže od 30 dana, što je oko 20.000 dece više nego godinu pre toga.

Kao glavni razlozi izostajanja navode se porodične okolnosti, loši odnosi sa drugarima i nastavnicima, kao i vršnjačko nasilje. Tome, navodi Bi-Bi-Si, doprinose i kruta školska pravila koja neretko i nepotrebno zadiru u detalje. Na primer, pantalone moraju biti crne, kosa ne sme biti ofarbana, gumica za kosu može biti samo u boji koju škola odredi i ne sme se nositi na ručnom zglobu, đaci ne smeju da nose dugačke pantalone i kaput čak ni po hladnom vremenu... Ima slučajeva, navodi Bi-Bi-Si, da škola određuje i boju veša. Ta rigidna pravila uvedena su 70-tih i 80-tih godina prošlog veka kao odgovor na nasilje, da bi 90-tih malo popustila, ali su nedavno opet postala stroža. Zbog toga se u javnosti sve češće govori kao o kršenju ljudskih prava.