„Pripadnik MUP-a Goran Papić meta je Boška Obradovića samo zato što je rukovodio akcijom u kojoj je uhapšen rođeni brat Đilasove nevenčane supruge sa dva kilograma kokaina.

Poznato je da policijske snage u svom sastavu imaju rasne pse koji koriste u borbi za suzbijanje narkotika. S druge strane, Đilasova opozicija se pretvorila u azil za pse, među kojima je Boško Obradović najglasnija lutalica.

On laje na ljude koji se bore protiv kriminala, laje na institucije, laje čak i na ljude iz opozicije, a ponekad laje i na zvezde. Lajanje je stil izražavanja kojem se pribegava u nedostatku ideja i nadahnuća.

Međutim sve je to očekivano. Stavljanjem Dveri na raspolaganje tajkunu Đilasu, lutajući kao gusan u magli u potrazi za svojim identitetom, Boško Obradović je sebe osudio na nedostatak ideja i na gubitak bilo kakvog potencijala u političkom životu Srbije“.