- Operaciju nad srpskim premijerom Zoranom Đinđićem, posle atentata 12. marta 2003, pamtiću dok sam živ. I dalje imam osećaj kao da se sve to juče desilo, a ne pre 17 godina. Kao da sam juče uzeo skalpel i počeo da pravim rez na grudima. Čak su mi kristalno jasni i momenti pre nego što sam ušao u Urgentni centar posle poziva sekretarice tadašnjeg direktora Kliničkog centra Srbije Vojka Đukića da hitno dođem sa kardiohirurgije, zgrade koja se nalazi prekoputa, gde sam pola sata pre toga završio operaciju nad jednim pacijentom.

Ovim rečima Miljko Ristić, jedan od najboljih srpskih kardiohirurga, počinje gotovo filmsku priču o teškoj borbi za Đinđićev život, koja se, nažalost, završila tragično.

Ristić je ujedno i čovek koji je tog dana u svojim rukama držao teško ranjeno srce premijera Đinđića, čija je smrt promenila dalji tok srpske istorije.

- Sve je bilo kao u filmu. Izašao sam iz sale na svojoj klinici. Nije prošlo ni pola sata kad mi je zazvonio telefon. Bio je to poziv da hitno dođem u Urgentni. Da ne pitam ništa, samo da se pojavim. To se desilo oko 12.30 časova. Pitao sam u koju ambulantu da dođem, jer ih tamo ima mnogo, dobio sam odgovor: „Doktore, biće vam sve jasno kad se budete pojavili!“ - priča Ristić za Kurir i dodaje da mu je, kad je stigao tamo, bilo jasno da je reč o nekoj javnoj ličnosti.